Nemamo tako često priliku da ugostimo ni kazalište “Gavella”, a ni Vas lično u Brčkom. Počastite nas svojim predstavama svakih nekoliko godina.
Gavella je bio 2007. godine s predstavom „Sinovi umiru prvi“. Ja sam lično bio na ovom festivalu 2011. godine s predstavom „Nosi nas rijeka“.
Gavella u Brčkom je ove godine sa zahtjevnom predstavom, koja uz to i vremenski dugo traje. Brčanska publika nema priliku tako često pogledati predstave takvog kalibra.
To je velika predstava. Ranko Marinković je uz Miroslava Krležu jedan od naših velikih pisaca. I sam roman „Kiklop“ je veliko djelo. Neki redatelji bi htjeli da predstava čak i duže traje. Zaista je genijalno napisan i redatelji se u svojim dramatizacijama teško odriču nekih stvari. Velika ansambl predstava, predstava koja dugo traje ali mislim da smo uspjeli.
Generalno se na predstavu „Kiklop“ dugo čekalo. Prošlo je nekoliko decenija od zadnjeg igranja.
Da, zadnja predstava je tada bila veoma popularna u Hrvatskom narodnom kazalištu. Zaista velika predstava. Trenutno radimo „Gospodu Glembajeve“. Ta predstava je u Gavelli zadnji put bila osamdesetih godina, također velika predstava, tako da ćemo morati i to opravdati.
Ljudi kažu da im je “Kiklop” nekako bliži u ekraniziranoj verziji.
Da, nekako se i „Kiklopa“ i „Glembajevih“ svi sjećaju kao ekraniziranih verzija. Pogotovo filma „Kiklop“.
Kako je Vama kao glumcu tekla priprema za predstavu? Zahtjevno pretpostavljam da jeste, velika je predstava, dosta je uloga.
Puno je uloga, neprestana je komunikacija s redateljem i dramaturginjom oko toga što staviti a što izostaviti. Moj lik, Don Fernando, govori toliko snažne stvari. Govori i o Šekspiru, upoređivanje života sa Šekspirom, njegov monolog o strahu je zaista jak. Tu sam veoma zahvalan Saši Anočiću. Napravili smo Don Fernanda da se kao strano tijelo provlači kroz cijelu priču i da iznese sve što je u romanu Marinković napisao. Zaista smo dugo radili, imali dosta razgovora, mijenjali tekstove, jednostavno se tražili. Kao ansambl smo jako ponosni na ovu predstavu, dogodila se hemija među nama. Kazalište Gavella dugo nije imalo ovako veliku ansambl predstavu.
Kada se dobro radi uvijek postoje očekivanja. Da li je nezahvalno govoriti o uspjehu predstave?
U Hrvatskoj smo dobili nagradu hrvatskog glumišta. Predstava je 24. ovog mjeseca nagrađena za najbolju predstavu. Nadam se da ćemo nastaviti u tom tonu.
Vi ste glumac koji igra u kazalištu ali Vam ni film nije stran. Šta Vam više leži, teatar ili filmsko platno?
Ja volim kombinirati ali bez kazališta nikako ne bih mogao. Kazalište je moja prva ljubav i zato sam se i počeo baviti ovom poslom. Uvijek govorim da sam Akademiju upisao prije svega zbog kazališta. U to vrijeme se nije ni događao neki veliki produkcijski bum, nije se toliko snimalo. Kazalište je bilo primarno.
Kazalište Vam je i u genima. Vaša porodica je također u glumačkim i kazališnim vodama.
Da, otac je glumac, sestra je redateljica. Majka je također bila glumica u Sarajevu, prije studija, tako su se oni i upoznali. Ona je čak bila prošla u uži izbor na Akademiji u Beogradu, ali se žrtvovala i upisala ekonomiju. Volimo reći da je ona među nama jedina ostala normalna. Da, svi u porodici smo umjetnici.
Razgovarala: Alma Kajević
Foto: Dejan Đurković