Okrugli sto o „Kiklopu“: Predstava odigrana u vrijeme ogromnih strahova

Početkom ove godine u zagrebačkom Gradskom kazalištu „Gavella“ izvedena je, na oduševljenje publike, predstava „Kiklop“. Tih zimskih dana, novinski naslovi su bili ispisani rečenicom, da je, nakon više od četrdeset godina, u Zagreb ponovo stigao „Kiklop“, ali ovag puta u režiji Saše Anočića, s Franjom Dijakom u glavnoj ulozi Melkiora Tresića. Po mišljenju kritičara, akcenat je na ljubavnim jadima, dok je egzistencijalna drama izgubljene generacije potisnuta u drugi plan.

Veliku čast i zadovoljstvo, da pogleda ovu predstavu, imala je brčanska publika koja je, moglo se uočiti, s nestrpljenjem dočekivala svaku novu radnju na sceni, gdje su preovladavale zanimljive i brze promjene u tom pozorišnom komadu. Naime, predstava je osmišljena po istoimenom romanu “Kiklop” Ranka Marinkovića, koje se neosporno ubraja među klasična djela hrvatske književnosti 20. vijeka, a neki ga smatraju i prvim postmodernim hrvatskim romanom.

Nakon odigrane predstave, koja je trajala puna tri sata i dvadeset pet minuta, s jednom pauzom i preko dvadesetk glumaca na sceni, održan je i okrugli sto, koji je na jednom mjestu okupio glumce i znatiželjne pojedince. Ovim okruglim stolom predvodio je Dževdet Tuzlić. U uvodnom izlaganju, posvetio je posebnu pažnju na težinu predstave, pošto djelo Ranka Marinkovića ima pet stotina stranica, što govori o samoj složenosti u izvođenju na sceni. Takođe je predstavljen boemski milje i zanimljivo je, da je predstava izvođena u dijelovima, uz brze promjene, što je više odlika filma, istakao je Tuzlić.

Dražen Ferenčina, direktor Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba, ovom prilikom, ističe da se radi o velikoj predstavi, gdje se ujedno provjeravaju sposobnosti i da se može s ponosom istaći da je „Gavella“ uspješno „položila“ ispit. Ono što vrijedi izdvojiti, jeste da se cijela radnja događa u predratnom Zagrebu, vremenu beznađa, haosa, poremećenih moralnih vrijednosti i velikog straha od nadolazećeg vremena, što je autentična poveznica sa sadašnjicom.

Franjo Dijak je igrao glavnu ulogu, mladića Melkiora Tresića, mladoga intelektualca u potrazi za identitetom, u isti mah zadivljen i zgađen plejadom likova s kojima se želi poistovjetiti, poput očinske figure pjesnika Maestra te zbunjujućeg Uga, istovremeno neodoljivog, odvratnog i smiješnog. Dijak je dodao da je bio ogroman izazov odigrati ovakav umjetnički komad koji je zahtijevao dugo pripreme.

Neprolazna tematika ljubavi, isprepletena je u ovoj dramaturgiji i istaknuta je na sceni, pa čak sa erotskim rasplinjenostima. Dijana Vidušin, igrala je lijepu Vivijanu, koja zapravo nema svoje ime, nego joj Melkior daje ime, prema francuskoj glumici Viviane Romance. Glumica, ističe da je Vivijana živjela, takođe, u strahu od toga da neće moći naći muža i da će ostatak života provesti sama i to je zapravo, po njoj, tragičan lik. Ona kroz svoj život luta, a ujedno koristi svoje atribute koliko može i zna.

Nakon odigrane duge predstave, brčanskoj publici peti dan Pozorišnih susreta je bilo dovoljno, te nije bilo dodatnih pitanja za glumce zagrebačke „Gavelle“.

Nikola Šimić Tonin: „Svatko tko je radio u nastavi zna da se pažnja učenika može zadržati ne više od petnaest minuta, ako nema nadogradnje na to, onda nastaje sve drugo, samo ne ono što bi trebalo, dok su glumci „Gavelle“ zadržali našu pažnju više od tri sata.“ Ovom izjavom se i izvodi jasan zaključak!

Kratki istorijat Gradskog dramskog pozorišta „Gavella“:

Nekolicina mladih glumaca i redatelja, uglavnom “pobunjenika” iz HNK Zagreb, na čijem je čelu, kao “primus inter pares”, bio doktor Branko Gavella, preuzela je 29. maja 1953. godine zgradu “Malog pozorišta” u Frankopanskoj 10 i osnovala je Zagrebačko dramsko kazalište. Zbog obnove prostora prva je predstava izvedena na gostovanju u Subotici, a kazalište je gledaocima otvorilo svoja vrata 30. oktobra 1954., s predstavom „Golgota“ Miroslava Krleže, u režiji Branka Gavelle. Kroz 330 izvedenih premijera, teatar u Frankopanskoj izrastao je u jednu od najcijenjenih i najpostojanijih kazališnih kuća u Zagrebu i Hrvatskoj. Godine 1970. ime mu je promijenjeno u Dramsko kazalište “Gavella”, kojem je kasnije dodano i “gradsko”.

Piše: Anđelka Đurić

Foto: Dejan Đurković