Osvrt na predstavu “Tri prikazivanja Boga”

„Tri prikazivanja Boga“ Aleša Kurta omnibus je od tri jednočinke koje tematizuju ulogu pojedinca u ratu i stradanju. Staljingrad, Aušvic i Goli otok, tri su znaka propasti čovečnosti, lišavanja elementarnog dostojanstva, gladi i užasa. Sve ove tri priče povezuje pitanje da li Bog postoji u ovim situacijama, da li ga uopšte možemo tražiti? Aleš Kurt u ovoj predstavi postavlja pitanja, stvara ubojite pozorišne prizore koji su najbolji deo ove predstave. Ona najbolje funkcioniše u delovima u kojima glumci izlaze iz okvira realizma, koreografijama i scenskim pokretom. Slike koje stvaraju ostavljaju daleko jači utisak od dijaloških scena. Otuđenost, bizarnost, nedostatak empatije, usamljenost i hladnoća dolaze iz svakog kutka pozorišne scene. Rat se bez pauze pretapa u drugi rat, sa takvom zastrašujućom lakoćom. Likovi ove predstave odavno su prestali da se boje, strah je svuda oko njih. Predstava Aleša Kurta transformiše scenskim sredstvima ideologiju u lika za sebe. Ona je apsolutno zlo, pokretač svih krvoprolića. Njena najveća snaga je u slikama koje nam se u pozorišnom mraku urezuju u pamćenje.

Piše: Jelena Paligorić Sinkević

Foto: Dragan Deanović