Uvjerljivo demonstriranje glumačke igre je umijeće vrhunskih kreativaca. Pokazujući na pozornici raskoš svoga talenta, posvećuju se uzvišenim motivima koji njihovu igru podižu do nivoa pravilnosti. Takva igra koja je prepoznata u rolama Šerifa Aljića i Mustafe Nadarevića je jedan od najsjajnijih dokaza bogatstva i jedinstvenosti glumačkih postignuća na južnoslovenskom prostoru.
Glumačke i producentske posebnosti Šerifa Aljića
Bosanskohercegovački dramski umjetnik Šerif Aljić (Gračanica, 16. marta / ožujka 1954. – Mostar, 20. februara / veljače 2022.) je jedan od najvećih glumaca i upravnika na pomenutom području.
Nakon završene Srednje škole u Doboju, Šerif Aljić odlazi na studij u Sarajevo gdje 1977. godine diplomira na Filozofskom fakultetu-Odsjek gluma.
Bio je angažiran u nekoliko profesionalnih teatara: u Kamernom teatru 55 iz Sarajeva, zatim u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici, potom u Narodnom pozorištu Mostar i Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar.
Dobitnik je nagrade za najbolju režiju 1979. godine, i to za režiju televizijskog scenarija “Čep koji ne propušta vodu“ Branka Reljića.
Blizu devet godina je bio na čelu Narodnog pozorišta Mostar, kao upravnik. Obnovitelj je Festivala „Mostarska liska“ od 2004.godine. Za to vrijeme mostarsko Narodno pozorište i Liska su producirali i prikazali izuzetan repertoar i programske sadržaje, uprkos brojnim turbulencijama koje su prolazili i Teatar i Festival.
Za mandata Šerifa Aljića kao upravnika mostarsko Narodno pozorište je između ostalih premijerno izvelo pozorišne komade poput: “Kulina”, “Fundamentalista” i “Hanibala podzemnog”, koje nitko ranije nije postavio na scenu u BiH. Tu su i veoma zahtjevne i zapažene predstave kao što su: “Derviš i smrt”, “Djelidba”, “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, i druge.
Po angažmanu koji je ostvario u bosanskohercegovačkom teatarskom sistemu kao glumac i upravnik pozorišta Šerif Aljić s pravom nosi epitet jednog od bitnih i značajnih protagonista ovog vida umjetničkog stvaranja u ambijentu na koji je bio životno i radno upućen. Bio je onaj ključni segment jednog istorijskog trenutka u kome je mostarsko Narodno pozorište, poslije velikih društvenih turbulencija, najvećim dijelom zahvaljujući Šerifu Aljiću opstalo kao samostalni institucionalni teatarski okvir. Uprkos borbi za golu egzistenciju Narodno pozorište Mostar i Festival „Mostarska liska“ su razvili visoke estetske i kvalitativne domete. Pri tome, nije zanemarivao ni svoju glumačku karijeru kreirajući niz značajnih ostvarenja različitih, a veoma modernih individualnih pristupa karakteru likova koje je tumačio. Zbog toga spada u galeriju velikana BH dramskog prostora.
Kolorit glumačke igre Mustafe Nadarevića
Hrvatski i bosanskohercegovački filmski, kazališni i televizijski glumac te kazališni redatelj Mustafa Nadarević (Banja Luka, 2. svibnja / maja 1943. – Zagreb, 22. studenog / novembra 2020.) prepoznatljivi je umjetnik i stvaralac u čitavom južnoslovenskom regionu.
U Zagrebu je započeo osnovnoškolsko obrazovanje, a završio ga u Bosanskom Novom. Gimnaziju je završio u Rijeci. Prve glumačke korake napravio je u kazališnoj grupi “Viktora Cara Emina”. Na studij odlazi u Zagreb, gdje diplomira na Akademiji dramskih umjetnosti.
Kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 1969. do 2018. godine član je drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Gostuje u HNK “Ivan pl. Zajc” u Rijeci, u HNK u Splitu, te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ostvaruje značajne uloge u komadima hrvatskih autora (Bodgan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundu Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leone u “Gospodi Glembajevima” i drugim).
Ništa manje značajne uloge nije ostvario ni u klasičnom kazališnom repertoaru (Lorenzacco u “Lorenzaccio”, Cyrano u “Cyranou de Bergeracu”, Figaro u “Figaro se ženi” i “Figaro se rastaje”, M.P. Murphy u “Letu iznad kukavičijeg gnijezda”, i dr.).
Ostvario je mnoštvo uloga u televizijskim filmovima i serijama. Na filmu se posebno proslavio ulogom ujaka u “Otac na službenom putu” Emira Kusturice, te ulogama u filmovima “Miris dunja” Mirze Idrizovića, “Već viđeno” Gorana Markovića, “Glembajevi” Antuna Vrdoljaka, “Praznik u Sarajevu” Benjamina Filipovića, “Gluvi barut” Bate Čengića, “Savršeni krug” Ademira Kenovića i drugim.
Neponovljivost glumačke kreacije Mustafe Nadarevića je izuzetna i na kazališnim daskama, a i pred kamerama. Njegove prepoznatljive glumačke bravure su bile njegovo kreativno i stvaralačko sredstvo koje je nerijetko usmjeravao prema karakteru lika. Suvereno je Mustafa Nadarević dominirao i na daskama koje život znače, kao i pred kamerama. A to mogu samo izuzetni.
Uzvišena i savršena igra Šerifa Aljića i Mustafe Nadarevića vraća fokus pažnje na strpljivo i temeljito građene likove. Svojim glumačkim kreacijama ni Aljić, ni Nadarević nisu dodavali, ni upoptrebljavali nikakve efekte postdramskog teatra, već su se koncentrisali na riječ, odnos i doživljavane onoga što igraju. U nihovoj igri nije bilo nikakvih šljaštećih i napornih efekata, već isključivo pravi, iskreni i autentični dramski odnos.
Pišu: Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić
Foto: Dejan Đurković