Petog dana na programu Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom je predstava „Žene u crvenom – scena u sceni“ u izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka. Vjerujemo da čitaoce zanima Vaša uloga, pa ako biste nam mogli pobliže objasniti ulogu Anđe – policajke, koju upravo i igrate u ovom pozorišnom komadu? Ko je je zapravo ona i koja je njena uloga?
Anđu – policajku mi je jako teško igrati jer je ona divna, dobra, humana osoba. Anđa je čovjek u pravom, denotativnom smislu te riječi. Jednostavna, naivna, otvorena do daske, komunikativna, emotivna, suosjećajna, spremna pomoći, ali zato ima velikih problema u svom poslu. Njezina uloga policajke je čuvanje javnog reda i mira pod svaku cijenu.
Sa čim se sve lik Anđe suočava u predstavi?
Anđa nije u stanju riješiti problem. Brzo poklekne. Jedva i pištolj drži. Naime, teoriju zna naizust (čak i nagrade je dobila), ali praktični rad joj nikako ne ide, završava cmizdrenjem. Nije nasilna pa dobija otkaz. I sama kad izlazi na teren, a i sa svojim belgijskim ovčarima, ona se predstavlja kao nesposobna za ulogu policajke. Previše empatična žena koju šefovi više ne mogu smisliti.
Po Vašem mišljenju, šta se tačno krije iza naslova predstave “Žene u crvenom – scena u sceni”?
I tako je i Anđa žena u crvenom: otkaz je dobila jadna. Dolazi u Tamarinu kuću gdje se treba izvršiti deložacija, čuje prepirku, galamu, pokušava srediti rusvaj kao pravi policajac. Na kraju ipak ulazi u zeleno, jer joj gangsterica, njezina kćerka i bankarica pomognu. Naime, konačno je nekog natukla, prebila, što se ogleda u modricama. Više nije u crvenom, vratit će se na posao i imat će plaću. Iza naslova krije se poruka: ŽENE, MORATE BITI AGRESIVNI, BEZOBRAZNI I AROGANTNI DIPLOMATI.
Koji su to problemi na komičan način predočeni u predstavi sa kojima se ženski spol bori u 21. vijeku?
Žene se bore protiv svog ropskog položaja u predstavi pa to izgleda komično. A to su sve vrste nepravdi, neimaština, razne vrste nasilja, izbacivanja s posla, deložacija, prijetnje, neuvažavanja, silovanja, eksploatacija i mnoga druga ponižavanja. Da bi iz svega toga izašla donekle normalna, žena mora biti 200 puta sposobnija i snalažljivija od muškaraca koji joj zagorčavaju život u velikoj prostoriji koja država se zove. Žene se bore protiv svoga ropskog položaja u svijetu i u toj borbi su toliko omalovažavane da to u konačnici izgleda strašno tragično.
Po Vašem mišljenu, kakva je pozicija žena danas u društvu? Koji dio predstave biste izdvojili kao zanimljiv i poučan?
Pozicija žene danas je da nema pozicije žene. Kažem to, zato jer se mi žene iz ovoga pakla ponižavanja i nasilja od strane muških nikad nećemo izvući. To svjesno traje od Euripidovih dana do današnjeg dana. Možda se nešto promijeni kada se svi muškarci svijeta feminiziraju (kao što toga itekako ima u životinjskom svijetu). Ali to će biti kad na vrbi rodi grožđe.
Poučan dio predstave je dio himne ove predstave:
Škrta je država u kojoj živimo
Puno nam uzima, a daje premalo
Pune se ulice, a prazne tvornice
O, kako čovjek tu da preživi!
O, kako čovjek tu da izdrži!
Vaša poruka nježnijem polu?
Optimizam je za budale, a glupo je biti totalni pesimist, nađite neku sredinu. Zatim, svi poslodavci su potenciajlni psihopati, a pristupite im kao da su stvarni, dakle keramička faca fine diplomacije. Život je gluma, gluma i gluma.
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Screenshot, video Facebook