Brčko zaslužuje vlastito pozorište
Internacionalni teatarski susreti u Brčko distriktu već godinama predstavljaju jedan od značajnijih kulturnih događaja u gradu, okupljajući pozorišne ansamble, glumce i teatarske stvaraoce iz Bosne i Hercegovine i regiona. Ovogodišnje izdanje donosi raznovrstan program, kvalitetne pozorišne produkcije, ali i sadržaje namijenjene najmlađoj publici.
O značaju ovogodišnjih Susreta, njihovom programu, položaju pozorišne umjetnosti u Brčkom, ali i perspektivama razvoja institucionalnog teatra razgovarali smo sa Sandrom Ikanović Jovičić, koordinatoricom Internacionalnih teatarskih susreta Brčko distrikta BiH.
Kakvo je ovogodišnje izdanje Internacionalnih teatarskih susreta? Šta je ponuđeno publici i po čemu se ovogodišnji program izdvaja u odnosu na prethodne godine?
U sklopu ovogodišnjih Internacionalnih teatarskih susreta publika će imati priliku da vidi ukupno osam predstava u takmičarskom programu, koje dolaze iz teatarskih kuća iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Svako festivalsko izdanje donosi nešto novo i drugačije – bilo da je riječ o tematskom okviru, selekciji predstava, programskoj koncepciji ili samoj strukturi. Usudit ću se reći da svako izdanje ima i vlastitu dramaturgiju, zbog čega je svaka festivalska godina jedinstvena i neponovljiva. Tokom svog višedecenijskog trajanja, Festival se mijenjao, razvijao i evoluirao, prateći savremene teatarske tokove i kontinuirano nudeći publici izuzetno kvalitetne umjetničke sadržaje.
I ove godine brčanska teatarska publika ima priliku da pogleda značajne teatarske produkcije iz Bosne i Hercegovine i regiona. Ovogodišnja selekcija obuhvata širok raspon dramskih poetika i tematskih pristupa – od klasičnih dramskih tekstova i adaptacija književnih djela velikana svjetske i regionalne književnosti, poput Dostojevskog, Shakespearea, Andrića i Elfriede Jelinek, Ljubomira Simovića, do savremenih dramskih tekstova domaćih i regionalnih autorica i autora, među kojima su Ena Omerović, Emina Kovačević, Nedžma Čizmo, Sanja Savić Milosavljević i Mate Matišić.
Koliko je važno da pozorište, osim umjetničkog doživljaja, publici ponudi i prostor za razmišljanje o problemima savremenog društva?
Teatar u svojoj osnovi ima duboki društveni angažman. Dovoljno je da se kratko osvrnemo na istoriju teatra, možemo vidjeti da je ono uvijek progovaralo o problemima društva, njegov je savremenik, svjedok, kritičar, ali i svjetionik – jer ne ukazuje samo na probleme već nas podstiče da o njima promišljamo, preispitujemo vlastite stavove i tragamo za mogućim rješenjima. U fokusu ovogodišnjih Susreta nalaze se upravo predstave koje progovaraju o odnosima unutar porodice, ljudskoj taštini, položaju žene u savremenom društvu, odnosu patrijarhata prema ženama, ali i odnosu umjetnika prema svijetu i svijeta prema umjetniku. Iz ovih tematskih preokupacija proizašao je i moto ovogodišnjih Susreta: „Sila i moć – svijet bez smisla“. Svaka od predstava nudi nam priliku za samorefleksiju, katarzu, tjera nas na razmišljanje i daje nam prostor da učinimo promjenu – počevši od promjena unutar nas samih, pa onda na većem, eksternom planu.
Posebna pažnja posvećena je i najmlađoj publici, za koju su pripremljene posebne predstave. Koliko je važno djecu od najranijeg uzrasta upoznavati s pozorištem i možemo li kroz takve sadržaje stvarati buduću pozorišnu publiku?
Bogatstvo ovog Festivala ogleda se i u posebnoj pažnji koja se posvećuje najmlađoj publici. Svake godine imamo nekoliko profesionalnih teatarskih predstava namijenjenih djeci u školskim i predškolskim obrazovnim ustanovama. Na ovaj način se njeguje ljubav prema umjetnosti kod djece od najranijeg uzrasta, od njihovih formativnih godina, kada trebaju da stiču dobre navike i usvajaju pozitivne obrasce ponašanja.
Teatarsko i umjetničko obrazovanje od izuzetnog je značaja za kulturni i duhovni razvoj djece, jer teatar, pored svoje umjetničke, ima i važnu odgojno-obrazovnu ulogu. Uostalom, jedan od najvažnijih preduslova za opstanak teatra, ali i bilo kojeg drugog oblika umjetnosti, jeste da ga približimo najmlađima i omogućimo im da već u ranom djetinjstvu osjete njegovu vrijednost i čaroliju. A možda će neko od djece koja danas sjede u publici jednog dana biti dio ovog našeg Festivala – kao učesnik, organizator, biti sagovornik za naš Bilten i možda će se baš tada prisjetiti svojih prvih susreta s pozorištem, trenutaka u kojima je prvi put osjetilo njegovu magiju i svijeta koji mu se, zahvaljujući jednom pozorišnom iskustvu, učinio drugačijim i bogatijim.
Koliko su ovakvi susreti važni za kulturni život Brčko distrikta i koliko doprinose njegovoj afirmaciji kao sredine u kojoj se njeguje i razvija pozorišna umjetnost?
Brčko ima dugu i nimalo zanemarivu teatarsku i umjetničku tradiciju, koja ima svoj kontinuitet i trajanje i, vjerujem da će nastaviti da se razvija. Tokom trajanja Festivala, Brčko postaje mjesto susreta publike s najznačajnijim umjetnicima iz cijele BiH i regiona. Moj je lični osjećaj da se u tom periodu mijenja i sama energija grada. Susreti donose neku posebnu živost i dinamiku, zbog čega je vrijeme njihovog održavanja meni lično najdraži dio godine.
Ono što jeste jedan od najvećih doprinosa ovog Festivala je što je mapirao Brčko distrikt na regionalnoj karti značajnih kulturnih i umjetničkih dešavanja. Susreti su brend našeg grada i jedna od stvari po kojoj smo prepoznatljivi u javnosti. Kultura na najbolji način doprinosi razvoju jednog društva, ali i afirmaciji i promociji jedne zajednice.
U javnosti se sve više govori i o ideji osnivanja pozorišta u Brčko distriktu BiH. Najavljena je i izrada elaborata koji bi predstavljao stručnu osnovu za pokretanje tog procesa. Koliko je Brčkom potrebna jedna takva institucija i šta bi njeno osnivanje značilo za kulturni život grada?
Smatram da je Brčkom potrebno pozorište ne samo kao kulturna ustanova, već i kao značajan segment ukupnog kulturnog i društvenog razvoja. Sama činjenica da imamo teatarski festival koji već pet decenija okuplja ljubitelje teatarske umjetnosti i umjetnike iz cijele regije, govori o potrebi da dobijemo i ustanovu koja će imati svoj kontinuirani rad i profesionalnu teatarsku produkciju. Brčko distrikt ima obrazovane teatarske djelatnike i umjetnike i voljela bih nas sve jednog dana vidjeti pod istim krovom, da skupa radimo i gradimo našu umjetničku scenu. Osnivanje teatra značilo bi da kultura ne bi bila samo vezana za kulturne manifestacije, već bismo dobili prostor za kontinuirano izvođenje predstava, razvoj domaće glumačke i rediteljske scene, afirmaciju mladih umjetnika, ali i kvalitetnije povezivanje sa pozorištima iz regiona, kao i za razvijanje segmenta teatra namijenjenog djeci i mladima.
Za kraj, kakve su vaše želje i očekivanja kada je riječ o budućnosti Internacionalnih teatarskih susreta? U kojem pravcu bi se ova manifestacija trebala razvijati i šta biste voljeli da ona predstavlja za Brčko distrikt u godinama koje dolaze?
Kao što sam istakla na početku našeg razgovora, svako „izdanje“ Susreta je drugačije, jedinstveno i neponovljivo, baš kao i samo iskustvo gledanja pozorišne predstave. U godinama koje su pred nama, nadam se daljem rastu i razvoju Festivala, njegovoj još većoj ekspanziji, proširivanju obima glavnog i pratećih programa, kao i uvođenju novih programskih sadržaja i izvedbi predstava u alternativnim prostorima, posebno u okviru studentskih i off-programa. Voljela bih da Susreti s vremenom izađu iz okvira tradicionalnih teatarskih prostora i postanu događaj koji će obuhvatiti čitav grad, tako da tokom njihovog trajanja svaka ulica, trg i prostor mogu postati pozornica, a cijelo Brčko jedna velika teatarska scena.
Internacionalni teatarski susreti i ove godine potvrđuju značaj pozorišne umjetnosti za kulturni život Brčko distrikta BiH, ali istovremeno otvaraju i pitanje njenog daljnjeg institucionalnog razvoja.
Mirsad Zahirović
