Glumac Nemanja Bakić bilo u kazalištu ili pred kamerom, krade pažnju pozornice gdje god da se pojavi. Uloge komičnih junaka su njegova specijalnost, a primijećene su i njegove nesvakidašnje vokalne sposobnosti. U matičnom kazalištu u Somboru dosad je zaigrao u čak 17 predstava, od kojih se izdvajaju zapažene uloge u komadima „Tartif“, „Tenor na zajam“, „Kad bi Sombor bio Holivud“ i novom „Tramvaj zvani želja“. Nemanja je diplomirao glumu na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, departman u Nišu, u klasi profesora Irfana Mensura. Napominje da mu je uvijek uzbudljivo da se oprobava u različitim žanrovima. Posljednjih nekoliko godina uspješno vodi i dramski studio u rodnom Somboru. U predstavi Narodnog kazališta Sombor i koprodukciji s „Grad teatar“ Budva Nemanja Bakić utjelovio je lika Jelenče.
Kako je bilo glumiti jednoga od Vilotića i jeste li se pokušavali usporediti s likom Jelenčeta iz prethodnih predstava?
Želim za početak da kažem da ovo nije prva predstava u kojoj igram ulogu koju je već netko odigrao u produkciji drugog kazališta i redatelja i mogu reći da mi to nije nikakav problem. Jednostavno kada dobijem zadatak gledam da dam sve od sebe da ga iznesem na sebi svojstven način, a ova predstava se bitno razlikuje od predstave koja je ranije rađena i koju mi svi dobro znamo. Ta predstava na internetu ima preko dva milijuna pregleda i ova predstava posebno u Srbiji je jako, jako poznata i ljudi znaju napamet pojedine rečenice. A ovo je potpuno novo, drugačije i nije mi bilo teško iznijeti lik Jelenčeta.
Imaju li Jelenče i Nemanja nekih sličnosti?
Pa ima, i ja sam kreativac, volim glazbu i volim da se bavim glazbom, ponekad i pišem, u tom djelu smo slični. I u ovoj predstavi, ovu jednu narodnjačku pjesmu sam ja komponovao, a ostale hip-hop pjesme su radili Robert Pešut Manjifiko i njegov brat Aleksander Pešut Shatc. Često me redatelji u predstavama zaduže za pjevanje i u jako puno predstava sam pjevao i ponekad bi volio da malo i odmorim od toga.
Kako su tekle pripreme za ovu predstavu s obzirom na to da je predstava „Radovan III“ nastala u koprodukciji s „Grad teatrom“ Budva?
Pa moram reći da je proces stvaranja ove predstave bio baš dug, nismo se uvijek mogli uskladiti s njima iz Crne Gore, redatelj iz Slovenije, mi iz Sombora, bilo je dosta teško, jer smo tijekom tog procesa igrali stalno i druge predstave. Ovo je ja mislim jedan od najdužih procesa gdje smo imali dosta pauza, ali meni je to godilo jer sam imao više vremena da se sve slegne i da se na kraju sve odradi onako kako je bilo i zamišljeno.
S obzirom na to da je predstava nastala poslije 50 godina od napisanog teksta autora Dušana Kovačevića, i imala je već različite izvedbe, jeste li zadovoljni ovacijama publike dosadašnjih izvedbi?
Do sada smo ovu predstavu odigrali u Somboru i u Budvi i mogu reći da je publika odlično prihvatila predstavu, ali mislim da publika uglavnom poredi našu predstavu s ranijom izvedbom. Ova predstava je u stvari puno, puno bliža originalnom tekstu, dok se u toj ranije odigranoj predstavi puno improviziralo, tamo recimo lika Vaslija nije niti bilo i uloge se baš razlikuju.
I na kraju…
Ljubite bližnjega svoga, više ljubavi, a manje mržnje! Svi ovi ljudi su iz istog mjesta, istog zavičaja, zajedno su odrastali, a toliko mržnje i osvete osjećaju jedni prema drugima.
Piše: Gorana Antić
Foto: Dragan Deanović