Beogradsko dramsko pozorište šeste večeri Susreta u Brčkom izvelo je predstavu (Pra)faust, po tekstu Johana Volfganga Getea, a u režiji Borisa Liješevića.
„Prema reakcijama publike sinoć, mislim da nisam pogriješio pri odabiru predstave (Pra)faust za ovogodišnji repertoar Internacionalnih teatarskih susreta“, kazao je na današnjoj konferenciji za medije selektora Susreta Gorana Damjanac.
Dodao je da je ova predstava ušla u selekciju, prije svega zbog klasičnog teksta (jedan od osnovnih kriterija selektora) o mitološkoj temi koja je univerzalna, odnosno da borba dobra i zla i pakt sa đavolom su tema koja ne prestaje biti aktuelna od kako je svijeta i vijeka.
„Boris Liješević je ime koje je regionalno prepoznato, na ovom festivalu gledali smo njegovu predstavu „Brašno u venama“ koju je radio u SARTR-u i koja je ovdje ostavila traga. U predstavi sinoć mogli smo da prepoznamo njegov karakterističan rukopis i minimalistički postupak gdje se naizgled čini da je sve na glumcu. Bilo je jako važno, za nas ovaj pomalo arhaičan tekst, iščitati na jedan razumljiv način. Imali smo priliku i da vidimo jednu „all stars“ glumačku ekipu na čelu sa Ozrenom Grabarićem i Svetozarom Cvetkovićem, te jednu timsku igru ostalih protagonista koji su vjerno pratili ovu dvojicu glavnih protagonista“, dodao je Damjanac.
Prof Božidar Đurović, podsjetio je da je Geteov Faust jedno od možda najznačajnijih djela zapadne književnosti koje je oduvijek bilo i biće vječno veliki izazov za ljude koji se bave pozorištem.
„Riječ je o jednoj autentično životnoj potrebi i želji za životom nezavisno od toga koliko čovek ima godina, a opet starenje samo po sebi i trajanje na ovom svetu nas menja. Sve pročitane knjige su samo jedan deo ljudske spoznaje, a uvek ostaje tajna ono što u knjigama ne možemo saznati. Ni na jedno značajno životno pitanje čovek nema odgovor. O svim tim bitnim temama, čovek što je više obrazovan, po prirodi stvari više ka tome teži“, naglasio je Đurović.
Smatra da je ova predstava obogatila ovogodišnji festival jer smo imali priliku pogledati Fausta koji je veliki izazov ali se rijetko viđa na našim scenama jer zahtjeva vrlo ozbiljnu vrstu posvećenosti i rada, a pored svega pronaći način kako ga danas iščitati da bi savremenom gledaocu bio prihvatljiv, odnosno da se pronađu priče u Faustu koje danas komuniciraju sa savremenim gledaocem.
Đurović ističe da su provjereni tandem reditelj Boris Liješević i dramaturg Fedor Šili uspjeli u velikoj mjeri da približe ovu priču publici, da je ožive scenski.
„Za mene je bila fascinantna i igra Ozrena Grabarića iz razloga moći vrhunske transformacije kroz 30-tak uloga koje je igrao ovdje. Dugo nisam video nekoga da tako majstorski, veoma suptilno i tačno, vrlo konkretno u svakoj situaciji kao i svaki đavo, pronađe meru neobične zavodljivosti. Glumica koja mi je donela radost također, je Iva Ilinčić u ulozi Margarete, koja je kao mlada i ne previše iskusna je zaista uradila dobru ulogu. Mirjana Karanović i Svetozar Cvetković su glumci sa velikim ugledom koji su odigrali veliki dramski repertoar i o njima nema potreba govoriti“, rekao je Đurović.
Đurović je zaključio da smo vidjeli predstavu koja nas je sve obradovala ali i postavila pitanje o tome šta je u ljudskom biću što ga neprestano vodi za potrebom, za spoznajom koju je nemoguće spoznati, te na kraju, kad život prođe, shvatimo da je u velikoj mjeri bio možda samo iluzija.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dragan Deanović