Razlog zašto se selektor ovogodišnjih Susreta opredijelio da na repertoar uvrsti predstavu Ko je ubio Dženis Džoplin? je prvenstveno taj što se u predstavi radi o začetku jedne kulturološke svjetske revolucije.
„Koja nije posljedica bilo kakve ideološke kolektivne svijesti, već je nastala u dubini jednog mladog bića koje se ne miri s okolinom i ne pristaje na kanone u kojima ta okolina živi. Radi se o heroini muzičke scene toga vremena planetarnog značaja kakva je bila Dženis Džoplin. Poginula je u borbi za slobodu ali nisam siguran ko je ispalio metak u nju s 27 godina. Da li su majka, otac, prijatelji, njeni ljubavnici, alkohol, droga. Svi su pucali, ali sam siguran da nije mogla poginuti od tih malograđanskih metaka koji su je ranjavali, već da je poginula od vlastite ruke svjesna onoga što ostaje iza nje. Sama sebi podigla je spomenik koji živi, što smo vidjeli sinoć u predstavi“, kazao je selektor Vlado Kerošević na konferenciji.
Prema njegovim riječima, predstavu je izabrao i zato što je izuzetno kvalitetno postavljena, dramaturški osmišljena, konceptualno izrežirana s dva lica Dženis Džoplin. A poseban razlog njegovog odabira ove predstave jeste što je u njoj prepoznao raskoš talenata.
„Vidjeli smo osam mladih ljudi koji multidisciplinirano ispunjavaju muzičke talente u svakom sekundu trajanja predstave. Nisam mogao da razdvojim šta je osebujniji talenat, pjevački ili glumački, kod obje glumice Bojane Milanović i Sonje Isailović koje igraju Dženis Džoplin. Da su oba talenta božanstveno bogata u to nema sumnje“, dodao je Kerošević.
Ova predstava, kako je istakao, započinje kao bluz mjuzikl, kroz koji se smjenjuju razni žanrovi od farse, groteske, drame i na kraju tragedije, završava kao veliki rok koncert gdje publika ovacijama reagira na ono što je gledala u nepuna dva sata.
Glumica Bojana Milanović, istakla je da je proces rada na predstavi bio jako zahtjevan i uzbudljiv, istaknuvši da je rediteljica Sonja Petrović, prije samog procesa dugo glumcima pričala o Dženis Džoplin, tom vremenu, davala im zadatke, kako bi se „zaljubili“ u taj sadržaj i bili spremni za rad.
„To mi je najdraži proces, onako lep, iscrpan ali s velikom dozom neke unutrašnje satisfakcije“, dodala je Milanović.
I glumica Sonja Isailović, rekla je da je proces počeo prije same realizacije procesa.
„Kad se to dogodilo bili smo već na pola spremni da ovako na jedan iscrpan način i radimo i da danas posle dve i po godine igramo ovu predstavu“, kazala je Isailović.
Kritičar Mladen Bićanić u svom osvrtu na ovu predstavu je između ostalog naglasio da smo mogli vidjeti nepravdu i život kakav Dženis Džoplin ne želi, već da samo želi da živi za i u svojoj muzici.
„Dvojnost lika vrlo dobro nadopunjuje i njeno shvaćanje života i na neki način ono što ona od života želi. Predstava je strukturirana vrlo jasno i pregledno. Uspješno je to napravljeno i nije riječ o imitaciji Dženis Džoplin, već je to ipak jedno doživljavanje lika. Predstava je vrijedna, vrijedna ovog Festivala jer nam je pokazala da ne pate samo mali ljudi“, rekao je Bičanić.
Na pitanje Emine Osmić Hajdarević, novinara Biltena, upućenog glumicama o tome kako su našle granicu između imitacije i same interpretacije, Sonja Isailović je odgovorila da ideja redateljice i želja njih dvije nije bila da Dženis imitiraju već da je razumiju, tako da su mnogo istraživali o glavnom liku i vremenu u kojem je živjela.
„Želeli smo zaista da je razumemo, zavolimo i zaista smo u tome uspeli i publika upravo zbog toga ne ostaje imuna. Ovde se ne radi samo o Dženis, radi se o ljudskoj duši i nesreći“, kazala je Isailović.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dejan Đurković