Srdjan Vukadinović, Jakov Amidžić: Antologija hrvatske drame i susreti kazališta; Vlada Brčko distrikta BiH, Brčko, 2022.
Antologija Hrvatske drame pozorišnih/kazališnih Susreta Brčko distrikta BiH, objavljena je nakon Antologije nagrađenih dramskih tekstova na Susretima, te Antologije bošnjačkih drama koje su igrane na Susretima, a za narednu godinu je najavljena Antologija srpskih dramskih tekstova izvedenih na Susretima. Sve to, neka je vrsta književnohistorijske i teatarske sinteze kroz osobitosti nacionalnih književnih i dramskih tokova, kao i cjelovitosti kulturnog mozaika pozorišnih susreta Brčko distrikta BiH.
U predgovoru ove četorotomne knjige, priređivači Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić, ukazuju na „moć dramskog pera i teatrološkog znaka u čovjekovoj i društvenoj samospoznaji“, te na bitnost ovakvog umjetničkog artikuliranja stvarnosti, društva i suvremenosti, u svim implikacijama i traumama koje oni sa sobom nose.
Antologija prezentira dvadeset i jedan tekst hrvatske dramske baštine izveden na pozornici Brčkog u periodu od 1974. do 2022. godine.
U prvi tom su uvrštene drame: Miroslav Krleža: Mikelanđelo Buonaruti; Miroslav Krleža: U agoniji; Ranko Marinković: Glorija; Slobodan Šnajder: Hrvatski Faust; Mate Matišić: Ničiji sin.
U drugom tomu su objavljene drame: Ivo Brešan: Hamlet u selu Mrduša donja; Mate Matišić: Svećenikova djeca; Miroslav Krleža: Leda; Dubravko Mihanović: Žaba; Janko Matko: Moć zemlje; Tena Štivčić: Sedam dana;
Treći tom Antologije čine drame: Filip Šovagović: Ptičice; Miroslav Krleža: Kraljevo; Lada Kaštelan: Pobjeda; Saša Anočić: Kauboji; Damir Šodan: Chik lit;
U četvrtom tomu Antologije su drame: Saša Anočić: O medvjedima i ljudima; Mate Matišić: Balon; Josip Mlakić: Mrtve ribe plivaju na leđima; Miroslav Krleža: Pijana noć 1918 (u dramatizaciji Iva i Tene Štivčić); Ranko Marinković: Kiklop (u dramatizaciji Saše Anočića).
Ova Antologija, s aspekta dekonstrukcije procjenjivanja estetskih vrijednosti hrvatske dramatike, pokušava zatvoriti, odnosno premostiti praznine unutar micro kulture koja ne posjeduje autoreferentnu moć sistema, što je i razumljivo s obzirom na festivalsko takmičarski karakter njihovog prvotnog prezentiranja. Središte koje promovira ova antologija, što nužno upućuje na njenu modernistički shvaćenu zasnovanost, ogleda se u pronalaženju inovativnih dramaturških i tehničkih zahvata u samom tekstu, kao jednom od osnova izbornog kriterija (u tom smislu selektori svih Susreta u obrađenom razdoblju saučesnici su u ovom iznimno vrijednom projektu). A to znači da je ova Antologija zahvatila najaktualniju dramsku produkciju nalazeći upravo u njenim inovativnim dramaturškim i tehničkim zahvatima mjeru kvaliteta na dijahronijskoj osi koja dominira u novom mileniju.
Ovako postavljeni kriteriji rezultirali su dvjema važnim posljedicama. Prva je logično proizašli nacrt modelativne strukture hrvatske drame, koja se onda i valorizira kroz imanentnu logiku žanra te u skladu s tim i antologijski odabire. Tu ova antologija popunjava književnopovijesnu prazninu na prostoru BiH, a istovremeno otvara prostor za jedno u osnovi složeno sintetsko iščitavanje ukupnih dometa.
Iako ova Antologija nije hronika historijskog razvoja unutar nacionalnog korpusa, niti pregled poetičkih načela i oblikotvornih mogućnosti pojedinih stilskih pravaca, ona je ipak pomalo od svega toga, jer je u njezinoj osnovi (igranjem na Susretima) ispoljena dupla valorizacija – struke i publike.
Ona, također, upotpunjuje paničnu prazninu nedostatka tiskanih dramskih tekstova.
Zbog svega toga vrlo je važno što su ove drame objavljene danas. I to baš u četverotomnoj Antologiji, da ih se vidi okupljene na jednom mjestu, da ih se može uporediti s ostalim dramama, da se iz njih i o njima može učiti. Jer je dramska umjetnost jedna od najdugovječnijih i najvitalnijih ljudskih artističkih aktivnosti.
Piše: Almir Zalihić
Foto: Dejan Đurković