Igor Sakač je rođen 1994. godine u Novom Sadu, završio je nižu glazbenu školu za klavir, ali gitara mu je ipak draža. U predstavi „Ko je ubio Dženis Džoplin“, predstavio se s bendom u kojem svira gitaru i klavijature.
Ovo Vam je prva predstava. Kako ste se pripremali?
Da, ovo je prva predstava koju sam radio, odnosno, prvi projekt u kazalištu. Nisam znao kako će mi biti, na početku mi je bilo dosadno, jer dok u predstavi dođe do dijela gdje kreće glazba, za mene prođe cijela vječnost, jer se meni svira, volim da sviram. Poslije kada sam se priviknuo na ta čekanja, bilo je lakše. Ova predstava nema toliko autorske glazbe, ima tu poneki prosvir za neki monolog, ali to su uglavnom prilagođene, odnosno skraćene pjesme Dženis Džoplin i prilagođen je nekom našem aranžmanu, koji nama više odgovara. Mi smo ovdje iz psiho rocka izbacili ono psiho, tako da odgovara i nama i samoj sceni.
Izdali ste nekoliko solo singlova, pripremate li i album?
Da, izdao sam neke singlove i pripremam album, to radim sa svojim producentom, a prije toga sam radio u svojoj kući. Bavim se glazbom već jako dugo i to radim iz čiste ljubavi.
Budući da ste prvi put u kazalištu, kakva je suradnja s kolegama glumcima?
Mi smo postali pravi prijatelji, prije toga nisam nikoga poznavao od njih osim Sonje Petrović, a nju sam upoznao na jednom pozorišnom festivalu, gdje je falio neki bend, i mi smo tada nastupili. Bend UV, s nekim svojim repertoarom i bila je prava zezancija, a poslije smo proizašli u bend Hadži Poter, koji sada u Novom Sadu osvaja publiku. Sonji se to svidjelo i u nama je vidjela nešto teatralno i nešto autentično, te nas je pozvala u ovu predstavu.
Planirate li nastaviti suradnju s kazalištima?
Naravno, ovo je super iskustvo i svidjelo mi se, a i najveći džeparac sam ovdje ostvario. Pored zarade volim i da putujem, uskoro letimo avionom za Njemačku, u Drezden, gdje imamo dva nastupa.
Da li te možemo u budućnosti vidjeti i na sceni kao glumca?
Tko zna, možda me netko i pozove, ja ne odbijam takve stvari jer tu je dobra zabava, jedino se plašim da neću moći da naučim tekst, ali vjerojatno su se svi plašili na početku, a za ostalo se ne bojim, za onaj emotivni dio se na plašim.
Brčanska publika je na kraju ustala na noge i nagradila Vas dugotrajnim aplauzom. Kakav je na Vas ostavila utisak publika?
Publika nas je oduševila i ovdje u Brčkom, a i u Banja Luci. Ta dva grada smo jedino posjetili što se tiče Bosne i Hercegovine i imate odličnu publiku.
Piše: Gorana Antić
Foto: Dejan Đurković