Jelena Đokić je srbijanska glumica rođena 1977. godine u Splitu, a glumačku akademiju je završila u Cetinju.
Odbacujući konzervativne norme, živeći „feminističkog boema“, ustvari jeste Evina percepcija sebe u njenom paralelnom životu.
Bela se usuđuje da izlazi iz nametnutih kalupa i očekivanja od strane drugih te od strane tradicionalnih vrijednosti.
Dio predstave u kojemu Evina prijateljica Bela, u izvedbi karizmatično samosvojne Jelene Đokić, nadahnuto objašnjava zašto je teško biti „neparan“, dok joj „parna“ Eva jednako pasionirano objašnjava zašto je teško biti u vezi, kao da čine osovinu čitavog uprizorenja. Jer žene danas zbilja i žele i ne žele imati djecu.
Upravo su Bela i Eva dvije stvarnosti moderne žene, dva puta, dva izbora ili pak dvije sudbine, ili-ili. Sve ono s čim se susreće moderna žena u današnjem modernom životu jeste stalo u Evu, na svoj način ona je snažna, ali introjekti i naučeni obrasci ponašanja potiskuju je u kalup divne i krasne, supruge, kćerke i majke koja bi trebala da postane, jer tako mora biti, prirodan proces.
S druge strane, Bela je kao moderna filmska (anti)heroina koja jednostavno je sve ono dijametralno suprotno od Eve. Njena ideologije života jeste upravo izbor na samovanje što daje balans Evinom izboru porodice. Dok Eva se bori sa najvećim strahom, inijekcijama koje koristi kako bi ona i njen princ dobili dijete, Bela ne želi princa, pogotovo princa za kojim treba čistiti.
Bela je ustvari ideja iskonskog slobodnog izbora. To svakako nije život bez upitanosti, ali je racionalan i svjestan izbor, što se za Evinu situaciju ne može reći. Pored Bele, slobodu žive i Evina majka i Danijelov otac. Paradoksalno, jer su stari, bolesni i prilično nemoćni. Ali starost se pokazuje oslobađajućom, bar kad je riječ o duhu, ako već ne o tijelu, dok, s druge strane, Bela ima slobodu i duha i tijela.
Piše: Kristian Bilić
Foto: Dejan Đurković