Anita Schmidt prvakinja je drame osiječkog Hrvatskog narodnog pozorišta, filmska je i televizijska glumica, sa dugogodišnjim iskustvom na sceni. Ona je i „Žena u crvenom“, o čijim problemima govori na komičan način u istoimenoj predstavi, a koja se zasluženo našla na programu ovogodišnjeg pozorišnog festivala u Brčkom.
Ko su žene u crvenom i kakva je Tamara, čiji lik igrate u predstavi?
Žene u crvenom su sve one žene ꞌna rubu živčanog slomaꞌ. Žene koje, zaista susrećemo među nama svaki dan, to smo sve mi koje se svaki dan borimo za dobar ručak svojoj obitelji, za dostojanstvo i smisao. Tamara je žena koja je odlučila dići glas i boriti se, ne trpjeti više nepravdu koju zaista vidimo sve više oko nas.
Mogu li se humorom lakše prebroditi životni problemi, jer mi na Balkanu, a posebno u Bosni, poznati smo po tome, da sve pretvaramo u humor?
Pa kad ne ide puškom, a Tamara je bogme naoružana, mora ići humorom. Humor nas uvijek jača, drži na površini i omogućuje da dišemo i da se ne utopimo.
Zanimljiva je i pjesma koju pjevate u predstavi, za koju ste uradili video na YT sa scenaristom Davorom Špišićem. Zapravo oslikava stanje u zemlji, našu svakodnevicu. Šta mislite, da li je doprla do onih do kojih je trebala?
Video s Davorom, inače mojim suprugom, sam uradila za kampanju ꞌGlasno!ꞌ RTL Televizije u vrijeme totalnog lokdauna, a protiv koronaške epidemije i baš smo to uživali raditi. Song je iz predstave, autora Gordane i Miroslava Evačić, i stihovi ꞌO, kako čovjek tu da preživi! / O, kako čovjek tu da izdrži!ꞌ zaista oslikavaju žestoku hrabrost u preživljavanju na našim balkanskim prostorima. Po reakcijama i poistovjećivanju publike, znamo da je do gledatelja doprla, a da li je do onih do kojih smo isto htjeli da dopre, nisam sigurna. Oni koji odlučuju o našim životima uglavnom ne idu u teatar.
S obzirom da je ovo priča o četiri žene koje su suočene sa ozbiljnim ekonomskim problemom, po Vašem mišljenju, ko se bolje snalazi u tome, u iznalaženju rješenja, žene ili muškarci i kako vidite položaj žene u društvu u ovom čudnom 21. vijeku?
Mi smo sigurno snažnije i izdržljivije u borbi sa životom. A nevjerovatno je da i u 21. vijeku još uvijek moramo dokazivati svoju ravnopravnost. Ovo je i dalje muški svijet i zato nam je tako kako je.
A, kako se glumci snalaze u ovo doba epidemije? Igrati za publiku bez direktene interakcije sa njom, pretpostavljam da nije lako. Možda se sada i pokazalo da publika ima važnu ulogu u pozorištu, zar ne?
Bez publike mi zaista ne postojimo. Ova onlajn rješenja su dobrodošla kao pomoć, ali su kratkotrajna i ne mogu ostvariti onu pravu interakciju između nas i publike. Ništa ne može nadomjestiti onaj nezaboravni pogled oči u oči s gledateljima. Osjetiti kako dišu, prate nas i vraćaju nam ljubav.
Da li trenutno radite ne nekoj novoj predstavi?
Planova ima puno, ali, nažalost, trenutno sve stoji zbog pandemijske situacije. Imala sam sreću da sam u septembru uspjela odigrati premijeru ꞌTrenk iliti divji baronꞌ i s ulogom carice Marije Terzije proslaviti 40 godina maratona na sceni i pred kamerama. Ali, idemo dalje. Čim se izborimo s ovom zločestom koronom.
Razgovarala: Maja Kovačević
Foto: GOJKO MITIĆ, OSIJEK, 30.01.2017, HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE, HNK OSIJEK