Četvrte takmičarske večeri nastupilo je Bosansko narodno pozorište iz Zenice sa predstavom “28. proba”, koja ujedno predstavlja prvi ovosezonski projekt ove pozorišne kuće u pandemiji koronavirusa. Predstava ima više umjetničko-provokativnih specifičnosti i odlika, a jedna od njih je da svaki naredni put ima novi naziv, tako da je, u izjavi medijima, rediteljica predstave Lajla Kaikčija kazala da je ova predstava, u stvari, otvoreni radni proces, te da njena repriza u Brčkom nosi naziv “32. proba”.
Poštovana i cijenjena rediteljice Lajla Kaikčija, hvala vam što ste došli u Brčko na Festival pozorišta/kazališta i može li odmah u startu pojašnjenje o naslovu predstave “28. proba”?
Hvala što ste nas pozvali! U Brčkom je odigrana 32. proba. Dakle, zamisao je bila pristupiti predstavi kao živom i otvorenom radnom procesu, sklonom promjenama u zavisnosti od trenutka u kojem se predstava igra. Željela sam predstavu bez tačno definisanog početka i kraja, što je blisko trenutku i okolnostima u kome je predstava nastajala i koji živimo. Evo kod vas, nažalost, igramo predstavu bez jedne glumice, ali to su okolnosti koje smo uzimali u obzir da su moguće i prilagođavali se njima. To nije baš uobičajeno za druge predstave koje sam radila.
Kad je u pitanju BH-teatar, ovo je ipak novina i u tehničkom, idejnom, pa i sadržajnom dijelu predstave. Slažete li se sa tom konstacijom?
Koliko ja znam, ništa slično se kod nas nije radilo, možda i griješim, ali namjera nije bila raditi po svaku cijenu nešto drugačije, već su same okolnosti nametnule razmišljanje o ovoj vrsti koncepta.
Kako su glumci, i svi drugi akteri, do sada reagirali tokom stalnog rada na predstavi?
Glumcima, glumicama i ostalim saradnicima/cama se ideja mnogo svidjela, iako je postojala na početku određena bojazan kako će to na kraju izgledati i kako će to publika prihvatiti. Ipak, među nama je vladalo veliko međusobno povjerenje što je preduslov za pomjeranje naših granica i za izlazak iz komfor zone svih nas. Tako i nastaju posebne predstave.
Kako publika reagira, s obzirom na ovakav pristup stvaranja drame, i mada umjetnost, a kazalište pogotovo, ne bi trebalo da poznaje okvire, ovdje se već dugo živi, radi i razmišlja u stereotipima?
Do sada nas je imala priliku vidjeti samo zenička publika i reakcije su odlične. To je publika koja raste i razvija se uz naše pozorište koje je posljednjih 10-15 godina imalo toliko raznolik, moderan, progresivan repertoar, tako da nas zaista dobro prate u onome što radimo. Važan je taj segment razvoja i rasta publike, a za to je bitan kontinuitet dobrih predstava.
Koliko je pandemija uticala na rad na predstavi?
Pandemija je bila kao mračni reditelj iz sjene sve vrijeme rada na predstavi. Ni jednog trenutka nisam imala osjećaj da samo ja režiram, već i neko pored mene koji mi stalno nešto diktira i ruši planove. To je bila zaista neopisiva i toliko nepredvidiva situacija, koja je sa druge strane izrodila kod svih nas inat, želju i nove alate, da sve uspješno dovedemo do kraja. A nije se činilo da će biti moguće.
U Brčkom ste igrali u dvorani Doma kulture bez publike. Vaše kolege iz teatra, koje sam intervjuisao, kažu da je to veliki hendikep za predstavu. Šta Vi o tome mislite?
Žao nam je što u Brčkom igramo bez publike, posebno ovu predstavu koja je zasnovana na toj direktnoj komunikaciji i reakciji publika-glumci. To će sigurno biti hendikep za nas, ali pokušaćemo se prilagoditi i toj nesretnoj okolnosti. Smisao nastanka svake predstave i jeste da iskomunicira sa publikom, ovdje taj smisao nestaje, ali naša prednost je što smo još na Probi, pa ćemo se tako i ponašati, glumci i glumice će se obraćati dramaturginji i meni😊 kao što su činili i tokom procesa.
I za kraj, Vaša poruka publici i akterima 37. Festivala pozorišta/kazališta u Brčkom?
Šta u ovom trenutku poručiti osim poželjeti svima dobro zdravlje, ogromno strpljenje da prebrodimo svi period koji je pred nama, uz nadu da se sljedeće godine vidimo u normalnim okolnostima uživo i da zajednički slavimo život i teatar.
Razgovarao: Suvad Alagić
Foto: Dejan Đurković