Lajt motiv Pozorišnog/kazališnog festivala u Brčkom je drama pisana na jednom od jezika konstutivnih naroda BiH (bosanski, srpski, hrvatski). Zbog toga se svake godine dodjeljuje nagrada za najbolji domaći dramski tekst.
Od obnove Festivala 2002. godine do danas nagrađeno je 14 dramskih tekstova, jer 2002, 2006, 2014-te nagrada, odlukom žirija, nije dodijeljena.
Najvjerovatnije se pitate čemu ovakav uvod, pa ću odmah naglasiti da su to vrlo bitni podaci za nastajanje četvorotomne ANTOLOGIJE BH DRAME KAZALIŠNIH SUSRETA, koja je sinoć predstavljena brčanskoj publici.
Svrha antologija je prezentiranje književnih, pozorišnih, filozofskih ili drugih tekstova trajne vrijednosti. Svrha je i očuvanje, odnosno trajno pohranjivanje vrijednosti koje su odabrali oni koji antologije sačinjavaju i priređuju.
Da bi se određeni izbor nazvao antologijom, on mora biti zasnovan na čvrstim i provjerenim estetičkim mjerilima. Okviri za sačinjavanje antologija su različiti (književna razdoblja, književni pravci, književni žanrovi, određene teme, nacionalna književnost ili više njih), ali gotovo uvijek tretiraju ono što je najbolje u zadatim okvirima.
Priređivačima četvorotomne „Antologije BH drame kazališnih susreta“, Srđanu Vukadinoviću i Jakovu Amidžiću su, sticajem okolnosti, prethodno markirani elementi za sastavljanje antologija, išli na ruku, a nehotično su dobili eminentne “saučesnike i suradnike”. Pogađate: to su članovi žirija koji su dramske tekstove ovjenčali nagradama.
Prvi tom Antologije čine drame Ibrahima Kajana („Katarina Kosača – posljednja večera“), Safeta Plakala („Phoenix je sagorio uzalud“), Zlatka Topčića („Glavom krozazid“) i Dževada Karahasana („Prikazanje – Čudo u latinluku“). U pitanju su tekstovi naših poznatih pisaca, koji svaki na svoj način tretira povijesnu ili suvremenu zbilju. U pitanju su najrecentniji dramski tekstovi koji su u mjeri inovativnosti dramaturških i tehničkih rješenja i načina realiziranja u publici izazivali najviše oduševljenja.
Drugi tom Antologije čine drame Almira Imširevića („Igra plakanja“), Radmile Smiljanić („Balon od kamena – moja sjećanja“), Željka Hubača („Bizarno“) i Abdulaha Sidrana („Otac na službenom putu“).
U pitanju su savremeni tekstovi u kojima se na specifičan teatarski i estetski način tematizira bh prostor i otvaraju mnogobrojne tzv. podteme našeg društva.
Treći tom Antologije čine drame Almira Imširevića („Kad bi ovo bio film“), Dževada Karahasana („Koncert ptica“) i Igora Štiksa („Brašno u venama“).
Drame u ovom tomu su na izvjestan način kompaktne u tematskom i strukturalnom planu. Karahasan na vrlo suptilan način ismijava ljudsku sujetu, želju za vlašću, kao i samu srž naše ljudskosti, koja, ogoljena i razotkrivena, ostaje isprazna, tašta i okrenuta sebi. Igor Štiks ispisuje dramu jedne porodice u sto godina povijesti na Balkanu. Od Sarajevskog atentata, Drugoga svjetskoga rata i jugoslavenskog socijalizma do ratnog Sarajeva devedesetih. Almir Imširević ispisuje traume jedne obične sarajevske porodice u vrijeme opsade, njihovu borbu za preživljavanje, pokazujući sve ožiljke koje je na njoj, a i na svima nama, ostavio rat.
U četvrtom tomu Antologije objavljeni su tekstovi Dragana Komadine („Drang Nacht Western ili Prodor na Zapad“), Borisa Lalića („Mirna Bosna“) i Željka Stjepanovića („Naši dani“).
Iako zaronjen u svijet medijskog ludila, globalnog terorizma, zapadnog licemjerja i ksenofobije, islamskog fundemantalizma, „Drang nach Western“ je zapravo prodor u intimu „dobro čuvanih tajni“ jedne obitelji. „Mirna Bosna“ govori o životarenju dvije porodice, zbližene minulim ratnim nedaćama, i njihovoj vječnoj borbi da iz gliba, života na granici siromaštva i svakodnevne kupus kalje, izađu na svjetlo i čist zrak blagostanja. Prilika za to se pruži kada počnu da se bave dilanjem marihuane. I to uspješno. Veoma uspješno. Toliko uspješno da bi ih to na kraju moglo koštati glave. Jer, u Bosni nije lako voditi ni pošten posao, a kamoli pošteno organizovati kriminalnu organizaciju. Tekst Željka Stjepanovića „Naši dani“ može se svesti u dilemu: Otići iz zemlje ili ostati u njoj. Korumpiranoj, bezpesperktivnoj, siromašnoj, podložnoj svakom zlu.
Dramski tekstovi zastupljeni u Antologiji vode živ, polemičan, ironičan, sarkastičan dijalog sa svakodnevicom. Ponekad su krik upozorenja, ponekad opomena. I to je, pored estetskih, njihova najveća i najbitnija vrijednost.
Četverotomna ANTOLOGIJA BH DRAME KAZALIŠNIH SUSRETA, čije uređivanje potpisuju Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić, iznimno je vrijedan izdavački i kulturološki poduhvat kako za razumijevanje bitnosti ovog regionalnog Festivala, tako i za valoriziranje domaćeg dramskog stvaralaštva.
Piše: Almir Zalihić
Foto: Dejan Đurković