Razgovor sa dramaturgom Kostom Peševski

Kako je bilo prilagoditi tekst romana „Osama“ Vladimira Kecmanovića tekstu predstave?

Bilo je zapravo vrlo teško, jer roman, koliko god da je kvalitetan, nije baš bio u potpunosti zahvalan za adaptaciju, ali jako smo dugo radili na tome. Moram da kažem da tu postoji i zasluga glumaca. Taj tekst je zavšen nedelju dana pred predstavu. Prvo je bila prva verzija teksta, zatim druga verzija, poslije rad sa glumcima i u toku rada na predstavi, mi smo još nekako štelovali tekst i bio je zapravo jako dug proces, ali je eto, urodio plodom.

Glumci na sceni publiku vode čas u Njujork, čas u bosanskohercegovačku provinciju. Da li je to bilo teško izvesti i kakva je bila saradnja sa glumcima tokom rada na predstavi?

Glumci su bili vrlo otvoreni da to podrže, a imali smo jednu skoro filmsku dramaturgiju na pozorišnoj sceni, jer tu postoje flešbekovi, u romanu i na filmu to jako lako funkcioniše, ali u pozorištu je malo komplikovanije. Međutim, glumci su bili baš otvoreni i nekako smo uspjeli da izguramo sve to i ovo je bio baš jedan kolektivan rad na tekstu, kolektivan rad na dramaturgiji.

Kakve su bile reakcije pisca Vladimira Kecmanovića na predstavu odnosno da li je bilo mnogo mijenjanja teksta?

Ne, pisac je mislio da će biti katastrofa, ali ih je vidio i rekao ovo je odlično i on je vrlo zadovoljan, veoma voli ovu predstavu.

Predstava zaista drži pažnju, kako ste to uspjeli?

Roman je takav da on ima te povratke u stalnu prošlost, pa u sadašnjost i mi smo nekako to probali da zadržimo. Po meni je duh predstave i romana bila ta kafana u kojoj se taj čovjek ispovijeda tom nekom novinaru i ja sam smatrao da je jako bitno da zadržimo tu kafanu i tog čovjeka koji se ispovijeda i to postoji na sceni, a onda smo kroz to našli način da flešbekovi funcionišu. Mislim da smo napravili jedan pravi mali podvig, jer raman trpi ovakvu dramaturgiju, film trpi, ali pozorište slabo, a nekako smo došli do toga, uz dug proces rada.

Dobili ste veliki aplauz i ovacije publike, da li je takva reakcija uobičajena ili je to slučaj u Brčkom?

Ovo je bila prva izvedva u Bosni i bilo mi je jako bitno da vidim kakve će biti reakcije, kako će publika reagovati i drago mi je što su tako dobro prihvatili predstavu. I u Beogradu i Novom Sadu je publika dobro reagovala, ali malo sam imao tremu pred ovo gostovanje, jer ovdje se ipak tekst tiče ovog podneblja.

Razgovarala: Dejana Krstić

Foto: Dejan Đurković