Ljajićev osvrt na predstavu „Osama – Kasaba u New Yorku“

Posljednja predstava na ovogodišnjim Susretima pozorišta/kazališta u Brčkom bila je Osama: Kasaba u New Yorku, koju je u beogradskom Zvezdara teatru, po tekstu Vladimira Kecmanovića, režirao Darko Bajić.

Predstava je nastala na osnovu romana Vladimira Kecmanovića, koji su za potrebe ove predstave dramatizirali Darko Bajić i Kosta Peševski. U predstavi paralelno pratimo život Pripovjedača u New Yorku, koji nam pripovijeda svoj život u  Bosni prije dolaska u Sjedinjene Američke Države. Kroz smjenjivanje scena  koje se događaju na dvije različite lokacije, New York/bosanska kasaba, proizvodi se dojam kako Pripovjedač nikad nije prestao živjeti život koji je ostavio za sobom, kako on i dalje određuje njegovu svakodnevnicu i odnose sa drugima.

Svi glumci, izuzev Pripovjedača (Andrija Kuzmanović), tumače po dva lika. Jovan Jovanović igra Murata i Rusa novinara, Iva Ilinčić Milicu i Francuskinju umjetnicu,  Branko Janković dva policajca, bosankog i američkog (Munir/Meksikanac policajac), Isidora Simijonović Esmu i Venecuelanku manekenku, i na kraju  Amar Ćorović Baju i Jevrejina japija, što je sjajno pozorišno rješenje, koje dodatno naglašava onu paralelu u životu Pripovjedača. Međutim, tu nastaju i prvi problemi. Uprkos činjenici da je ova predstava imala i lektoricu (dr. Ljiljana Mrkić-Popović), jezik kojim govore glumci i način akcentovanja, izuzev Branka Jankovića, ne govori se nigdje u Bosni i Hercegovini. Pripovjedačev jezik pomalo podsjeti na onaj koji se govori u jednom dijelu Sarajeva, ali je to toliko daleko od njega da je postalo njegova karikatura. Mučenje sa naglaskom i velikim brojem arhaizama i turcizama, osakatili su igru ovog inače veoma talentovanog ansambla, što su dva dramaturga i lektorica morali davno primjetiti. I dok se ritam predstave održava na prostornom smjenjivanju New York-kasaba, sa tempom je stvar mnogo drugačija, pa on, kako se bližio kraj predstave, postaje sve sporiji i sporiji, pa smo na kraju dojma kako ona traje mnogo duže nego što nam je to pokazao časovnik.

Osama; Kasaba u New Yorku je predstava sa dobrom glumačkom podjelom, koja ima problema sa jezikom, tempom, dramaturgijom, pojedinim rediteljskim rješenjima (projekcije na rikvandu je jedan od njih) i sumnjivom ideologijom. Scenografkinja Vesna Popović i kostimografkinja Dragica Laušević svoj dio posla obavile su korektno.

Piše: Elvis Ljajić

Foto: Dejan Đurković