U vremenu pošasti sinkretičkog šunda, lutanja ljudskog za nekim takozvanim boljim prostorom izvan sebe, tjelesnim, duhovnim i emotivnim, zagubio se negdje taj čovjek, s rukama na čelu, usplahiren i uznemiren, samo naizgled uravnotežen! Nažalost! I ne jednog, tisuću Diogena, tog “građanina svijeta” vidimo svakodnevno na ulici s lampama u rukama, gdje traže tog čovjeka, ruke…Continue reading Jakov Amidžić, direktor Festivala: Gdje je umjetnost sada?