Često se na teatarskim festivalima u okviru završne večeri ili večeri za pobjednike organizuju različtiti sadržaji. Ne mora to nužno da bude pozorišna predstava, već može neki drugi program. Ali, ako se ima pozorišna predstava koja svojom porukom može sublimirati sve bitno na festivalu ili u kazalištu ne treba puno razmišljati. To je onda pun pogodak za fedstivalsku publiku. Još ako se ima predstava koja svojom strukturom kao vrijednosti ističe nešto što je u biti pozorišta dogadjaj je potpuniji. I pogođen je s pravom mjerom da isto zatvori teatarski festival.
Tako je završnu večer, u čast pobjednika, Internacionalnih teatarskih susreta u Brčko distriktu 2022, obilježila predstava „Prah“ radjena po tekstu mađarskog pisca Gyorgya Spiroa, i u režiji Miralema Zupčevića. Kroz priču o bračnom paru koji iznenada stiče bogatstvo, jer je njihov loto tiket dobitna kombinacija, mnogo se više govori o tome kako u stabilnim porodičnim strukturama duhovne vrijednosti nadilaze one materijalne. Čak i onda kada se čini da je euforija nadvladala realnost. A u tome je i bit pozorišta koje nikada i nigde nije imalo i nema mnogo materijalnoga, ali ima nemjerljivo puno onoga duhovnoga.
Vječito sastavljajući kraj sa krajem, provodeći život u neimaštini poslije iznenadnog novčanog dobitka supruga (Gordana Boban) i suprug (Mirsad Tuka), koji, inače, u predstavi nemaju imena, spoznaju što su vrijednosti života. Upućeni jedno na drugo shvataju da su oni sami najveće međusobno bogatstvo. Reagujući euforično na dobitak likovi u predstavi se suočavaju sa vlastitim izazovima kojima se nerijetko može podleći. U međuodnosu likovi u predstavi uočavaju što je suština i bit njihovog međusobnog odnosa. Da to nikako ne može biti ono materijalno, već mnogo više duhovno, koje počiva na razumijevajućoj komunikaciji.
Tu vječitu dilemu pred gledaoca postavljaju protagonisti ove predstave igrajući na rizik da nesvjesno skliznu u nešto drugo od onoga što žele i kakvi oni stvarno jesu. Antropologija čovjekove psihosocijalne strukture može da bude različita i da varira od slučaja do slučaja. Ali, kada na dnevni red dođu izazovnosti kojima je teško odoljeti stvari se postavljaju između fikcije i realnosti. Ponekad se naglašava jedno, a kasnije nešto sasvim drugo, što za cilj ima da drži publiku u neizvjesnosti i trenira njen prag izdržljivosti.
U međuigri upućenoj jedno na drugo ova duodrama nameće se svojom moralnom i intelektualnom aktuelnošću, koja ih oboje do kraja predstave drži potpuno razumne i smisaono odgovorne.
U ujednačenoj igri dvoje vrhunskih protagonista koji su svoje likove proželi tonovima plemenitog i svestranog humora zapaža se stalni scenski dinamizam, tokom trajanja čitave predstave. Teme i sadržaji kojima se bavi predstava „Prah“, nastala u produkciji sarajevskog Centra za kulturu, su potrebne kao brana materijalnoj nezaježljivosti i halapljivosti.
Minimalističkim sredstvima glumački par u suptilnom partnerskom odnosu donosi na pozornicu uzbudljiv međuodnos kroz koji se traži smisao i dostojanstvo suprostavljanja porivima koji u svojoj biti imaju isključivo materijalno u prednosti nad duhovnim. Predstava donosi i priču o opstanku normalnog života, kakav poznaju generacije. A taj život znači egzistenciju koja je daleko od bilo kakvih šabloniziranih prohtjeva, po kojima lijep i bezbrižan život donosi samo materijalno i posjedovanje istoga.
Piše: Srdjan Vukadinović
Foto: Dejan Đurković