Prateći program: Stalne probe glumca, reditelja, producenta i profesora Vlade Keroševića

Glumac, reditelj i producent  Vlado Kerošević, inače redovni  profesor Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, već četiri decenije kazališno djela i traje na pozornicama širom Regiona. Ostvario je Vlado Kerošević značajan broj uloga i u filmskim i televizijskim projektima. Glumu je diplomirao 1978. godine, na odsjeku za glumu, Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu u klasi profesora Miroslava Dedića. Jednu godinu nakon studija radi kao glumac u Dječijem pozorištu «Boško Buha» u Beogradu.

Od 1979. do 1995. godine u stalnom je angažmanu u Narodnom pozorištu Tuzla. Punih šesnaest godina je istaknuti član i prvak dramskog ansambla tuzlanskog Narodnog pozorišta. U tom periodu napravio je veoma značajna umjetničkla ostvarenja vezana za prvu fazu razvoja njegove glumačke, umjetničke ličnosti. Odigrao je preko 75 premijernih projekata i preko 2.500 repriznih izvođenja tih projekata. Izrežirao je 20 predstava radeći kao stručno-umjetnički saradnik na projektima dramskog studija Narodnog pozorišta Tuzla, kao i ostalih pozorišnih i obrazovnih studija.

Od 1986. do 1993. godine, pored glumačkog angažmana, obavlja dužnost Umjetničkog rukovodioca Narodnog pozorišta Tuzla, utemeljuje i osniva dječiju scenu Narodnog pozorišta Tuzla, kao i «Reviju jugoslovenskih pozorišta». Priprema i upućuje na studij Glume na Akademiju scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu veliki broj mladih i talentiranih polaznika Dramskog studija Narodnog pozorišta Tuzla. Neki od njih su danas profesori Akademje dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli. Od 1995. do 1998. profesionalno se angažuje u Njemačkoj gdje, u saradnji sa izdavačkom kućom «Bosanska riječ», osniva putujući teatar za djecu i odrasle «Roda» te priprema 4 premijerna projekta i izvodi preko 250 repriza za izbjegličku populaciju svih uzrasta iz BiH.

Po povratku u Tuzlu, od decembra 1998. godine, od osnivanja Akademije dramskih umjetnosti, radi prvo kao stručnjak iz prakse, zatim kao asistent, a potom docent, vanredni i redovni profesor.

Od 2004 do 2017. godine Vlado Kerošević  je obnašao dužnost dekana Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli.

Istovremeno, sve ovo vrijeme, radi i kao glumac, reditelj, dramaturg, producent, umjetnički voditelj i menadžer u vanakademskim oblicima umjetničkog angažmana. Tako, 27. 03. 2002. godine osniva Teatar Kabare Tuzla, kao novo, alternativno, eksperimentalno pozorište u gradu Tuzli, Tuzlanskom kantonu i BiH. U tom pozorištu angažuje uglavnom mlade ljude, diplomirane glumce, saradnike-asistente i studente Akademije dramski umjetnosti Univerziteta u Tuzli.

U periodu od 1998. do 2019. godine, kao glumac, reditelj, umjetnički voditelj, producent i pedagog Vlado Kerošević bilježi izuzetno značajan angažman u više od osamdeset raznih teatarskih, filmskih, radio i televizijskih projekata. U pomenutom razdoblju intenzivnije režira, tako da potpisuje kao reditelj 18 teatarskih projekata.

Autorski i producentski osmišljva 3 značajna teatarska, akademska festivala; Internacionalni Workshop „Festival uličnog teatra“, „TKT-Fest – Dani akademskog teatra“, Teatar kabarea Tuzla“ i „Susreti Akademija“ na Susretima pozorišta BiH u Brčkom.

Za umjetnički i pedagoški rad nagrađen je sa trideset i tri nagrade i priznanja.

Kada su u pitanju instititucionalni teatri Vlado Kerošević je najviše umjetničkih kreacija ostvario u svom matičnom tuzlanskom Narodnom pozorištu i Teatru Kabare u Tuzli, od 1998. godine čiji je spiritus movens. Ostvario je Vlado Kerošević značajne glumačke role i u Pozorištu „Boško Buha“ u Beogradu, kao i Grupi AKT, takođe u Beogradu. Igrao je u mnogim slobodnim i koprodukcijskim teatarskim formama.

Kada su u pitanju predstave producirane u tuzlanskom Narodnom pozorištu od 1979. godine, kada stupa u stalni angažman Vlado Kerošević je igrao u komadima: „Posljednja ljubav Hasana Kaimije“ Derviša Sušića, „U logoru“ i „Kraljevo“ – Miroslava Krleže, „Alija Alijagić“ Alije Isakovića, „Gospođa ministarka“ Branislava Nušića, „Mandragola“ Makijavelija, „Moj tata socijalistički kulak“ Tone Partljiča, Brešanovoj „Svečanoj večeri u pogrebnom preduzeću“ i „Nečastivim na Filozofskom fakultetu“, komadu „Derviš i smrt“ Meše Selimovića, Goldonijevoj „Mirandolini“, „Urnebesnoj tragediji“ Dušana Kovačevića, Gogoljevoj „Ženidbi“, Muradbegovićevoj „Majci“, i drugim izvedenim u tuzlanskom Narodnom pozirištu.

Drugu bitnu stranicu u Keroševićevom kazališnom trajanju predstavlja Teatar Kabare.   U tom Teatru igra, režira ili producira komade kao što su: „Muž moje žene“ Mire Gavrana, Nušićev „Poslanik“, „Hasanaginica“ Ljubomira Simovića, „Novi život“ Abdurahmana Nametka, „Veliki vezir“ Derviša Sušića, „Goli pijanist“ Matjaža Zupančića, Molijerov „Žorž Danden ili veličanstveni rogonja“, „Prikazanje“ Dževada Karahasana, „Derviš i smrt“ i „Tvrđava“ Meše Selimovića, „San ljetnje noći“ Viljema Šekspira , Andrćevu „Prokletu avliju“ i druge.

Nema pozorišnog festivala u Bosni i Hercegovini na kome Vlado Kerošević sa svojim projektima u različitim funkcijama nije učestvovao. Mnoge je i obilježio kao što je slučaj sa Susretima pozorišta/kazališta u Brčkom. Na ovom Festivalu, na prvim obnovljenim ili XIX Susretima predstava „Derviš i smrt“ je bila najbolja predstava po ocjeni stručnog žirija. Za ulogu Mehmed paše Sokolovića, u komadu „Veliki vezir“ dobio je nagradu za najboljeg glumca na XXI Susretima i po odluci stručnog žirija i publike. Na  XXVIII Susretima Vlado Keroševič je po Odluci Žirija publike za ulogu Karađoza, u predstavi „Prokleta avlija“ proglašen za najboljeg glumca.

Gotovo da nema značajnijeg autora bilo iz ambijenta južnoslovenskog dramskog prostora ili šireg evropskog i svjetskog konteksta, a da Vlado Kerošević nije bio u nekom vidu sudionik te i takve inscenacije.

Kada su u pitanju južnoslovenski autori igrao je Vlado Kerošević u djelima čiji su autori klasici južnoslovenske dramske baštine: Ivo Andrić, Meša Selimović, Branislav Nušić, Branko Ćopić, Alija Isaković, Miroslav Krleža, Ahmed Muradbegović, Derviš Sušić i dr.

Tu su i najznačjniji živi južnoslovenski pisci kao: Ivo Brešan, Miro Gavran, Dževad Karahasan, Dušan Kovačević, Darko Lukić,  Maja Pelević,  Veljko Radović,  Ljubomir Simović, Matjaž Zupančić i drugi.

A nije zapostavljena ni svjetska klasika, pa je Kerošević u raznim ulogama prisutan i u dramskim postavkama djela autora kao što su: Aristofan, Bertolt Breht, Gogolj, Karlo Goldoni, Nikolo Makijaveli, Vergilije, Molijer , Žan Pol Sartr, Viljem Šekspir, August Strindberg, Tolstoj, i dr.

Značajan broj predstava koje se vezuju za njegovo kazališno trajanje rediteljski potpisuje sam Vlado Keroševič. Ali Kerošević je radio i sa najznačajnijinm rediteljima južnoslovenskog prostora kao što su: Dubravko Bibanović, Nebojša Bradić, Rahim Burhan, Gradimir Gojer, Bora Grigorović, Milan Karadžić, Sulejman Kupusović, Dejan Mijač, Aleksandar Ognjenović, Jovica Pavić, Slavenko Saletović, Egon Savin, Oliver Viktorović, Radmila Vojvodić i drugi.

Igrao je Vlado Kerošević u svojim projektima i sa najznačajnijim imenima južnoslovenskog glumišta. Pored kolega iz klase sa kojima je studirao: Dare Džokić, Danice Maksimović, Sonje Knežević, Lidije Pletl, Branislava Lečića, Envera Petrovcija i drugih, Vlado Kerošević je bio partner i sa glumicama i glumcima kao što su: Mira Banjac, Desa Biogradlija, Zdravko Biogradlija, Emir Hadžihafizbegović, Bora Nenić, Jelena Obradović, Vikica Stefanović, Tatjana Šoić, Mirsad Tuka, Ivica Vidović, Miralem Zubčević i drugi.

U bilo kojoj funkciji ili ulozi da je u teatru Vlado Kerošević pokazuje da je kazalište maraton koji se trči cijelog života. Nije to trka na sto metara iliti uspjeh preko noći i preko tabloidne štampe. I kao glumac i kao reditelj, i kao producent Vlado Kerošević je stalno na probi, stalno je izložen uticajima i izazovima profesije koja traži cijelog čovjeka. U trenutku kada se pozorišni poslenik potvrdi i ostvari, a to je u proteklih 40 godina svoga rada Vlado Kerošević i uradio, onda postaje „meta“. Meta je tuđih očekivanja koja postaju sve veća i Vlado Kerošević je prihvatio i prihvata takve izazove. Njegovi stvaralački glumački, rediteljski i producentski odgovori su uvijek adekvatni takvim zahtjevima.

Uvijek je znao Vlado Kerošević, bez obzira da li se pojavljuje u tragediji ili  komediji, postići i ostvariti vrhunski domet, a koji podrazumijeva uspostavu komunikacije sa publikom. Cilj njegovog djelovanja uvijek je bio zaintrigirati publiku. A da li će se publika smijati ili plakati, a budući da se tako nešto nikada unaprijed ne može znati, Kerošević je to ostavljao onoj pozorišnoj iluziji i neizvjesnosti.

Najcjelishodniji odgovori koje je Vlado Kerošević upućivao je, prije svega pozorišnoj publici su se ogledali u otjelotvorenju svoje kreacije u njenoj cjelovitosti i punoći. Uvijek je u kontaktu sa publikom Vlado Kerošević osjetio sigurnost i ispravnost onoga što radi.

Svoje kazališno trajanje Vlado Kerošević ostvaruje kroz vrijeme, a ne kroz momenat u kome dođe neka inspiracija od godinu dvije, pri čemu se konstatuje uspješnost realizovanog projekta, posla ili predstave. Odgovorio je Vlado Kerošević na maratonskoj teatarskoj stazi svim zahtjevima koji su se od njega očekivali. Umio je da stvaralački prebrodi sve krize, neuspjehe i preispitivanja. Uvijek iznova iz probe u probu, iz predstave u predstavu, iz projekta u projekat. Uvijek je bio nov, svjež, inventivan i kreativan. Čak samo to da je ostvario u svom kazališnom trajanju jako je puno. A ima još toga da se pokaže i ostvari onima zbog kojih se i radi pozorište, a to je vjerna kazališna publika.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Dejan Đurković