Ljajićev osvrt na predstavu „Petrijin venac“: Historija jedne propasti

Posljednja takmičarska predstava ovogodišnjih Susreta je Petrijin venac  beogradskog Ateljea 212, koju je, prema dramatizaciji Mile Mašović-Nikolić, režirao Boban Skerlić. Riječ je, dakako, o dramatizaciji istoimenog romana Dragoslava Mihailovića, što je ukupna treća inscenacija ovog velikog književnog djela na ovogodišnjim Susretima, uz Kiklopa  i Sjećaš li se Doli Bel.

Rediteljska odluka da na sceni istovremeno imamo tri Petrije, slično kao i u Sjećaš li se Doli Bel s likom Dine, proširuje se vrijeme u predstavi, jer su na sceni istovremeno prošla, sadašnja i buduća Petrija, koje ujednačeno igraju svoj lik. Uz spor tempo, kakav priliči ovakvom tipu drame, posmatramo historiju jedne propasti. Ujednačena glumačka igra, u kojoj su se ipak kvalitetom izdvojili Marta Bjelica i Igor Đorđević, uspjela je da ovu, potencijalno veoma patetičnu priču, predstave na jedan prihvatljiv način. Funkcionalni kostimi su nagovještavali stalnu opasnost od propasti Petrijine, a scenografija je djelovala nefunkcionalno i pretjerano je podcrtavala već viđeno na sceni.

Pomalo epski, Petrija svoj put u propast započinje udajom za seoskog mladića, Dobrivoja. Od tog trenutka Petrija putuje od stanice do stanice svog propadanja, izgubi najprije prvorođenog sina, onda i drugorođenu kćer. Treće dijete izgubi svjesnom odlukom da abortira, a nakon Dobrivoja bude žena još dvojici muškaraca. U posljednjoj fazi svoga života, ona koristi svoje tijelo kako bi svome suprugu invalidu obezbijedila posao, spasiti mu dostojanstvo i pokušati ga izvući iz alkoholizma. Na kraju, ni to ne bude dovoljno, on umire, a tijelo mu bude secirano i trajno oskrnavljeno od strane studenata medicine. Poput junakinja iz latinoameričkih sapunica, Petrija podnosi sve i nada se pravdi od Boga, jer je za grješnike na zemlji nema.

Nakon Kiklopa, Kozocida i Sjećaš li se Doli Bel, očekivanja od ove predstave bila su visoka, ali ona, osim već pomenute glumačke igre, nije ispunila očekivanja. Predstava je ovo koja jest obogatila program ovogodišnjih Susreta, ali nije jedna od onih koje će  obilježiti Festival u cjelini.

Piše: Elvis Ljajić

Foto: Dejan Đurković