Vukadinović o predstavi: Priča o istinskim vrijednostima i ”Osama – Kasaba u Njujorku”

Nekoliko predstava koje su prikazane u okviru XXXV Susreta pozorišta/kazališta se bavilo temom odlaska ili nastojanja da se ode iz zemlje negdje drugdje, poslije razarajućih posledica i ratnih sukoba. Uvijek je ta dilema bila prisutna-otići ili ostati za one koji nisu mogli zaboraviti bezbrižnost pređašnih života i koji se nisu mirili sa situacijom u kojemu će novonastale političke elite biti gospodari života i smrti, odnosno ostanka ili odlaska.

Jedna od takvih predstava je i komad beogradskog Zvezdara teatra ”Osama – Kasaba u Njujorku”, pisca Vladimira Kecmanovića za koju su dramatizaciju uradili Kosta Peševski i Darko Bajić, koji potpisuje i režiju. U beogradskoj predstavi ima svega ponešto iz komada do sada vidjenih na Festivalu. Odlazak i sukobi su nešto što je opšta poveznica. Ali, ljubav majke prema sinu i u ovoj predstavi, kao i u zeničkoj ”Ravna ploča” vodi u ekstremizam koji ide dotle da se slijepo podržavaju vođe koji su simboli nasilnih radnji. Pripadnost partiji koja je na vlasti je legitimacija odanosti ”novom poretku” i u ”Ničijem sinu”, i u ”Našim danima”, a i u ”Jedvanosimsoboakalomistobo”, kao i u predstavi Zvezdara teatra. Na specifične načine od jedne do druge, treće i četvrte pomenute predstave bez idolopoklonstva prema tom političkom galimatijasu nije moguće uspjeti na hijerarhijskoj ljestvici društva, a od toga i zavisi da li ostati ili otići.

Predstava Zvezdara teatra kao da sve to pomalo povezuje. S tim što se autorska ekipa sa sjetom vraća u vrijeme lijepe mladosti i bezbrižnog djetinjstva, kada su problemi bili kako otići na more, kako izbjeći vojsku ili kako služiti u mornarskoj majici koja je bila oličenje najviše korištenog ljetnjeg odjevnog predmeta. Naravno, u svemu tome je prisutan i ”onaj koji bi jednim prstom razriješio sve aktuelne traume”.

Pružala je predstava ”Osama – Kasaba u Njujorku” mogućnost glumačkim protagonistima potpunog izraza za sve uloge u komadu. Pripovjedač (Andrija Kuzmanović) je sačuvao i integrisao snagu likova sublimirajuću njihove tragedije. Svi likovi u predstavi, svako na svoj način, pokazuju karakter i iznad svega ponos zbog onoga što jesu. A ponos je u to vrijeme bila skuplja nego danas.

Ovaj komad je priča o moralu, ponosu, istinskim vrijednostima i neokaljanim ljudima koji pokušavaju negdje daleko, a isto tako i negdje blizu, da liječe rane koje je proizvelo ideologijsko i crno posmatranje stvarnosti. Predstava Zvezdara teatra je scenska storija o odnosima, odlascima i spremnosti da se plati cijena za donijete odluke. A cijena ni slučajno nije mala! Čak, i onda kada u vremenu izuzetne napetosti zbog ljubavi treba preći u drugu vjeru.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Dejan Đurković