Vukadinović: Potreba otrežnjenja i „Naši dani“

Mnogo je stanja i procesa u društvu koji se serviraju kao spasonosni, a u stvari su samo „opijum za narodne mase“. Kako bi se iste zavele, zbunile, potkupile i izmanipulisale. Potrebno je sve to da bi oni koji su na vrhu piamide bili  još bogatiji, a oni na njenom dnu još siromašniji. I uvijek se u takvim situacijama javlja dilema da li ostati u zemlji, u takvoj situaciji, i biti njen puki podržavalac svojom šutnjom i patnjom. Ili otići negdje drugdje i biti buntovnik s razlogom koji nije mogao više trpjeti prevare, licemjere i laž.

Pomenuta tema je aktuelnija od svih aktuelnih, a životnija od svih životnih tema koje muče savremenog čovjeka u južnoslovenskom regionu i koje stvaraju turobnost raspoloženja i života. Pokazuje se da i ekonomska situacija nije razlog odlaska. Jer ako je neko situiran s ličnim primanjima koja su relativno solidna, nije toliko egzistencijalno ugrožen. Laž, licemjerje i prevare nagrizaju njegovo stanje svijesti. Nije više moguće izdržati „nepodnošljivu lakoću“ obećanja i prevara.

Ponukan pjesmom Vladislava Petkovića Disa „Naši dani“ glumac Željko Stjepanović je napisao istoimenu dramu koju izvodi ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke. Po istoj Disovoj pjesmi je svojevremeno i Radoslav Rale Milenkov ić napravio monodramu. S tom razlikom što je Milenkovićev monodramski tekst nastao dramatizacijom satiričnih Disovih pjesama i najznačajnijih pripovjedaka Radoja Domanovića, a Stjepanovićev je izvorni dramski tekst.

U svijetu laži, licemjera i prevara dominira anonimnost. Nekakvi nevidljivi „fantomi“ vuču sudbonosne poteze po živote ljudi. Duboko su se zabili u jazbine i ne  izlaze. Ako se tome dodaju i anonimusi na društvenim mrežama i raznoraznim krivičlnim prijavama svijet laži i obmana dobija svoje pravo lice.

Poslije mnogo godina lutanja i unesrećivanja potrebno je da se ljudi u kataklizmatičnom društvenom području otrijezne i da imenuju nosioce svih navedenih „anonimnosti“. Izvući ih na površinu je prvenstveni zadatak banjalučke predstave. Iako ih prepoznaju ljudima je potrebno još mnogo toga da bi ih identifikovali bez mogućnosti pogreške. Potrebno je to i radi toga kako bi se na društvenu pozornicu vratile vrijednosti čiji je sistem potpuno detronizovan, a nevrijednosti gurnule u ambis.

Glumački ansambl svojom igrom uvodi gledatelje u potrebu definisanja stanja otrežnjenja. Prvi korak ka tome je imenovanje anonimnih i buđenje iz stanja dugotrajnog manipulirajućeg sna.

Rediteljski rukopis Juga Radivojevića je tako nešto ostvario davanjem potpune slobode glumcima da njegovu ideju nadopunjuju i razvijaju. I da se igraju sa tom idejom, da maštaju i izvrću je lijevo, desno.

Predstava nudi mogućnosti odabira: biti autonoman i slobodan ili izmanipulisan i neslobodan. Varijante izbora nisu velike, ali su jednostavne. Ili se bar tako čini poslije banjalučke predstave „Naši dani“, koja je vrlo duhovita, ali i opora.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Dejan Đurković