Okrugli sto o predstavi “Naši dani”

Predstava „Naši dani“ u izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske, autora Željka Stjepanovića, a u režiji Juga Radivojevića, je gorka satira koju  publika prihvata sa smijehom, kazao je na Okruglom stolu selektor ovogodišnjih Susreta Željko Mitrović.

Moderator Okruglog stola Dževdet Tuzlić u svom uvodu je kazao da se na kraju predstave moglo vidjeti kako i u blatu može biti lijepo i kako se mogu podijeliti neke pozitivne emocije. A s druge strane, kako je dodao, ova predstava koja je našla inspiraciju u  pjesmi od prije 100 godina, na svoj način govori kako smo debelo zaglibili ako se u tih sto godina skoro ništa nije promijenilo u nekim relacijama u sferi društva, ljudskih odnosa i svega onoga što jedan život čini njegovom suštinom.

Tuzlić je još naglasio da ova predstava koja se dešava sa blatom u proscenijumu na veoma jasan pozorišni način, sa takvim znakom govori u kakvom vremenu živimo, u kakvim društvenim okolnostima, a onda i sam tekst praizvedba dramskog komada Željka Stjepanovića pod naslovom „Naši dani“ rječito, kroz humor i satiru, kazuje ono što svakodnevno živimo.

Pisac teksta Željko Stjepanović, pojasnio je da je do spone Disove pjesme i ovog njegovog teksta došlo slučajno, da je prvo počeo pisati tekst, pa tek onda nabasao na pjesmu i zaključio da su i poslije 100 godina problemi koje imamo isti.

„Pišući tekst shvatio sam da ljudski rod ciklično ima uspone i padove, te da mi živimo u vremenu kada padamo bukvalno i moralno i na svaki drugi način, i sada je pitanje koliko će to dugo trajati. Tako se desilo i kod Disa u njegovim „Našim danima“, a mi smo pokušali u ovim „Našim danima“ da te naše likove stavimo na scenu, osvjetlimo ih da ih publika uoči jer se oni svi kreću među nama. Naš najveći problem je što nemamo organizovano društvo, nego kad se snalazite to je uvijek na štetu drugog. Oni koji bi mogli da nam pokažu i povedu nas u prvom smjeru su na žalost već davno otišli“, rekao je Stjepanović.

Na Okruglom stolu Tuzlić je naglasio da je primjetno da se scenografija u Banja Luci, kao rijetko u kojem pozorištu u BiH, njeguje što se vidjelo i u ovoj predstavi.

Prema riječima glumca Ljubiše Savanovića,  ne postoji razlika u tome kako publika prima ovu predstavuu, a do sada su je igrali u Banja Luci, Zenici, Zaječaru, Beogradu, Nišu i sada u Brčkom,  i da su te reakcije publike pozitivne jer ljudi reaguju dobro na ono što prepoznaju kao problem i što ih se tiče.

Glumica Miljka Brđanin, osim što u „Našim danima“ igra Koviljku, radila je i scenski pokret koji je u cijeloj predstavi harmoniziran, i kako je kazao Tuzlić, maestralno odigran imajući u vidu muzički background.

„Radivojević je reditelj koji dozvoljava jednu slobodu u građenju i lika i scena, a i tog scenskog pokreta koji sam radila sa svojim kolegama. Muzika koja se provlači kroz predstavu predstavlja društvo u kojem živimo. Na žalost da li se to nekome dopalo ili ne, na ivici kiča i folka. Ustvari jedni smo od krivaca zašto nam je ovako i jedino što možemo bar jednim pokretom ili korakom je na sceni ukazati na problem koji imamo“, kazala je Brđanin.

Stjepanović je istakao i to da Disovi stihovi „Ne čuju se ni protesti ni jauci“, potvrđuju i sadašnje stanje društva i da se došlo u fazu kada više nema ni protesta već se svi snalaze kako znaju u smislu da je vidljivo da je oko nas sve manje ljudi jer odlaze iz zemlje.

Glumac Željko Erkić, smatra da je pozorište tu da ukaže na problem ali da ga ne može riješiti, i da rješenje trenutnog stanja nije u revolucijama, već u tome da mladi ostanu i pokušaju nešto promijeniti.

Publika je predstavu ocijenila kao izuzetno dobru jer tretira stvarno stanje.

Miroslav Obradović, kazao je da je vidio odličnu igru, odličnu scenu i u predstavu, i da mu je drago što postoje pozorišta koja na ovaj Festival dolaze u kontinuitetu i svoj posao uvijek odrade profesionalno.

Književnik i kritičar Nikola Šimić, rekao je da ga je predstava oduševila.

„Tolika je širina teksta i pogođenost teme i možete je slobodno igrati bilo gdje jer ista je situacija svugdje, pa i u Hrvatskoj odakle dolazim“, dodao je Šimić.

On je postavio pitanje o tome kako je došlo do toga da predstava ima dva kraja, na šta je Stjepanović odgovorio da je reditelj kao čovjek želio da ostavi tu mogućnost nade. Tako da je napravljen i drugi kraj kako ipak sve ne bi bilo crno i da se nešto može desiti kao ova ljubav između ovo dvoje mladih ljudi koja može i sigurno će nešto popraviti.

Radenka Ševa, ters komšinica kako je nazvao Tuzlić, kazala je da je primjetila da na kraju predstave publika promijeni izraz lica, a mnogi i zaplaču zato što nešto što je lepota, kako joj govori njeno iskustvo, nije iščezlo, nije zaboravljeno, nije izgubljeno već je samo, kako je rekla, strahovito bezobrazno i drsko od života potisnuto.

Pored komične dimenzije i humora, Željko Mitrović selektor Susreta, pojasnio je da je ovu predstavu uvrstio u ovogodišnji Festival i zato što je to naša stvarnost, naša gola istina. Izrazio je i žaljenje, kao i protagonisti, što na kraju predstave zbog tehničkih problema nije pala kiša koja je trebala da sapere svo blato u kojem se nalazimo.

Na kraju Okruglog stola, glumac Goran Jokić je dodao da na Festival u Brčko uvijek dolaze spremni kao što sportisti idu na Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo.

Piše: Sanita Jerković Ibrahimović

Foto: Dejan Đurković