Ljajićev osvrt na predstavu “Naši dani”, Narodnog pozorišta Republike Srpske

Predstava Naši dani, nastala u produkciji banjalučkog Narodnog pozorišta Republike Srpske, odigrana je šestog dana XXXV Susreta pozorišta/kazališta Bosne i Hercegovine u Brčkom. Predstavu je, prema tekstu Željka Stjepanovića, režirao Vuk Radivojević.

Naši dani kroz sudbinu mlade samohrane majke, studenta generacije na odsjeku srpskog jezika i književnosti, tematiziraju težak položaj onog sloja društva koji sa naših prostora najviše emigrira u zemlje Zapadne Evrope. Kroz niz događaja  upoznajemo sve prepreke koje će je spriječiti da dođe do posla za koji je i više nego kvalifikovana. Nepotizam, korupcija, nepotizam i korupcija u kombinaciji, redaju se kao na traci, svaki put sve više udaljuju našu junakinju od svog posla koji joj je posljednja nada za bolji život, koju igra mlada i u Brčkom već nagrađivana glumica Nataša Perić.

Ipak, kao centralni lik predstave nametnuo se direktor pozorišta (Ljubiša Savanović), jer je on zapravo onaj koji je u mogućnosti da direktno utiče na živote ostalih likova u predstavi. U dinamičnom smjenjivanju scena i velikog broja likova u njima, Savanović se odlično snalazi i održava tempo predstave. Galerija likova koje tumače Goran Jokić, Miljka Brđanin, Vedrana Mačković, Bojan Kolopić, Rok Radiša, Radenka Ševa, Željko Erkić, Ognjen Kopuz, Dragoslav Medojević, Vladimir Đorđević, Danilo Kerkez, Maja Vujanović… odigrani su, neki manje, neki više uvjerljivo, ali je ukupni dojam da banjalučki ansambl ima jedan od najboljih glumačkih ansambala u Bosni i Hercegovini.

Iako naslovom najavljena kao satira, predstava Naši dani je to tek uslovno kazano. Dobro, jeste da je spomenula plave koverte, švalerke političara, nepotizam, političku trgovinu, da je podjsetila i na bivšeg direktora gradskog groblja sa kupljenom diplomom koji je sada glavni (u pozorištu) i onog koji je jači i od sudbine. Međutim, umjesto da poentira, da zakuca, odlučila je da publici ide niz dlaku. Umjesto da joj lupi šamar i kaže: Dobro, smijete se, ali ste za sve ovo vi krivi, ona se zadovoljila klimanjem glava gledala punim odobravanja. I to je od predstave napravilo nešto tek malo više od skupa skečeva u kojima se (ponekad i banalno) ismijava dnevno-politička situacija.

Šteta je što je propuštena prilika da se sa sjajnim glumcima napravi i sjajna pozorišna predstava. I šteta je i što umjesto prave, oštre satire, kakvu srpska književnost i kultura poznaje i njeguje, satirom zovemo pseudosatirični uradak.

Piše: Elvis Ljajić

Foto: Dejan Đurković