Na Okruglom stolu o predstavi “Posljednja ljubav Hasana Kaimije”

Predstava “Posljednja ljubav Hasana Kaimije” igrana je druge večeri Susreta pozorišta, a sudeći prema reakcijama publike, opravdala je povjerenje ovogodišnjeg selektora Željka Mitrovića. Rađena je na osnovu dramskog teksta ‘Posljednja ljubav Hasana Kaimije’ i pripovjetke ‘Kaimija’  bosanskohercegovačkog pisca Derviša Sušića, koji je cijeli svoj umjetnički period života uglavnom pisao za Narodno pozorište u Tuzli.

Dramaturg Kemal Bašić istakao je da Sušićeva djela na sceni tuzlanskog pozorišta nisu izvođena 30 godina, što je prevelika pauza, pomalo i bizarna.

“Derviš Sušić je veliki pisac i meni je stvarno bio izazov i velika odgovornost raditi njegov tekst, s obzirom na svu priču koja ide oko njega i iza njega. O Sušiću se puno više priča, nego što se on zapravo čita, ja mislim da nam je svima potrebno da ga čitamo i postavljamo na našim scenama, te poslušamo šta je on to nama iza sebe ostavio”, rekao je Bašić.

Direktor Narodnog pozorišta Tuzla Mirza Ćatibušić: “Imati jedan takav kapital u svojim redovima, nešto takvo utkano u zidove vaše kuće, a ne iskoristiti je prosto grehota . U tom smislu mi smo se i okrenuli prema Sušiću, ali ne po svaku cijenu. Ova drama je vrlo aktuelna, potrebna i vrlo često smo nakon premijere imali pitanje kako smo tako dobro prilagodili današnjem vremenu, ali Kemal Bašić je kao policijac čuvao Sušićeve riječi i nismo imali nikakve intervencije, što zapravo govori o tome koliko je taj tekst aktuelan i koliko ga je potrebno danas raditi”.

Režiser Goran Damjanac rekao je da su svi osjećali veliku odgovornost prema Sušiću i kao dramskom piscu i kao nekome ko je veoma vezan za Tuzlu.

“Derviš Sušić Bosnu posmatra iz žablje perspektive i kroz usta, oči i organe običnog čovjeka on plasira svoj pogled na Bosnu, na tadašnju stvarnost i uopšte na naš mentalitet. Mislim da smo u predstavi sačuvali pisca, ali opet i donijeli nešto novo, neko drugačije čitanje Derviša Sušića u odnosu na prethodne postavke teksta”, pojasnio je Damjanac.

Glumački ansambl je učinio da radnju predstave lako možemo poistovijetiti i sa našom svakodnevnicom, čime su nam ukazali na to da se i nije mnogo toga promijenilo od 17. vijeka kada je odnos vlasti i naroda u pitanju.

“Mi u današnjem vremenu možemo prepoznati sve ove likove, bez obzira što je pisano 1973. godine, a radnja se događala prije tri vijeka . Taj tekst je danas nikad akutelniji i mislim da i danas imamo i Frenka Hasanagu i Kadiju, Sadika i Bakira, ali nemamo Kaimiju. Kaimija je danas teatar i on ima isti cilj kao i Kaimija iz predstave kada je došao u Sarajevo, da pomogne, da liječi i da opomene”, rekao je Damir Mahmutović koji u predstavi tumači lik Hasan Kaimije.

Teatrolog i novinar Nikola Simić – Tonin: “Najveći uspjeh predstave je to što ste nam dali odgovor na to zašto Derviš Sušić do sada nije toliko bio izvođen. Nijedna vlast ne voli velike pisce, a njegova veličina je neupitna. Svi ovi likovi, mogu se posložiti u današnje vrijeme. Te pobune, govore o tome da Bosna kroz stoljeća stalno vri. To jedno događanje, taj kovitlac koji vidimo i kod drugih naših književnika što svjesno ili nesvjesno prolaze kroz njihovo štivo, ovdje je najživotnije, a vi ste to i donijeli tako, da nas je jednostavno i priča dovela u to vrijeme, kao da smo dio njega“.

Željko Mitrović

Selektor Željko Mitrović: “Glumački ansambl je uradio jednu predstavu sa puno topline i sa puno ljudske duše, na pravi način, poštujući pisca. Napravili ste jednu jako afirmativnu predstavu,  koja njeguje vrijednosti  koje mi posjedujemo, a koje ovo vrijeme na neki način melje i ugrožava. Ovo je jedna klasična predstava, koja, da je urađena nekim drugim sredstvima bi izgubila tu nit koju treba da ima. I pored svog tog duha koji nosi ova predstava i neku istinitost i autentičnost ovih prostora, sa druge strane nosi taj faktor, koji nas strašno muči i motiviše da uđemo u ovo veliko štivo, a to je taj faktor pobune koja postoji iskonski u čovjeku, a sa druge strane nas prati. I kako vrijeme odmiče i kako idemo iz godine u godinu, izgleda da nam ta pobuna ostaje samo u pozorištu, a u realnom životu smo svi pokisli“.

Piše: Dejana Krstić

Foto: Dejan Đurković