Vukadinović: Široko scensko djelovanje Safeta Pašalića

Bosanskohercegovački i južnoslovenski glumac, reditelj, producent i pisac, Safet Pašalić, je rođen u Brčkom (1907), a preminuo je u Sarajevu (1987). Čudna je koincidencija u datumu rođenja i smrti ovog stvaraoca. Gotovo istog dana su se zbila oba događaja. Rođen je 14. avgusta, a umro 15. avgusta navedenih godina. Rano gimnazijsko i kasnije trgovačko obrazovanje sticano u rodnom gradu nisu ga odveli u zanimanja za koja se školovao.

Ljubav prema kazališnoj umjetnosti je bila toliko jaka da se priključuje pozorišnim trupama koje su gostovale u Brčkom, i u njima počinje peći prvo glumački zanat, a potom i drugih djelatnih i strukturnih segmenata pozorišta.

Proučavajući široku lepezu angažmana Safeta Pašalića moguće je kroz njegov angažman u kazalištima nešto u putujućim družinama, nešto u institucionalnim producentskim kućama pratiti svojevrsni tok kretanja teatarskog života na južnoslovenskom tlu. Kroz početke njegovog glumačkog djelovanja u putujućim pozorištima kao što su Povlašćeno pozorište Brčko, zatim  zatim Marićevo Pokrajinsko narodno kazalište, pa Narodno povlašćeno kazalište za Savsku banovinu, i napokon Povlašćeno pozorište ”Beogradska komedija” može se pratiti svojcvrsni tok dramskih zbivanja u gradu Brčko u razoblju od 1928. do 1935. godine. Njegov kasniji angažman veže se za mnoga banovinska i narodna pozorišta kao što su: Narodno pozorište Vardarske banovine ”Kralj Aleksandar I” u Skoplju, pa Narodno pozorište Zetske banovine na Cetinju, potom Narodno pozorište Vrbaske banovine Banja Luka, kao i Narodno pozorište Dunavske banovine u Novom Sadu. Poslije toga dolaze angažmani u sarajevskom Narodnom pozorištu, pa Malom pozorištu, odnosno Kamernom teatru 55 u Sarajevu, i Narodnom pozorištu u Mostaru.

Scenski opus Safeta Pašalića praćen kroz 53 godine njegovog umjetničkog angažmana pokazuje svu mnogostranost njegovog dramskog bića koju je pratila istrajnost i neobična dinamičnost producenta, reditelja, glumca, kao i autora i adaptatora scenskih djela.

Producentski angažman Safeta Pašalića veže se za njegovo djelovanje u Oblasnom Narodnom pozorištu u Mostaru. U razdoblju od novembra 1949. godine do decembra 1950. godine prekida svoj glumački angažman u sarajevskom Narodnom pozorištu i odlazi u Mostar gdje formira pomenuto pozorište u Gradu na Neretvi.

Pored toga što je bio osnivač i prvi direktor mostarskog Narodnog pozorišta Safet Pašalić u tom teatru i režira i glumi. Cjelokupni trojni dramski angažman u mostarskom Narodnom pozorištu je pokazao da je Safet Pašalić bio jedan od rijetkih dramskih stvaralaca na južnoslovenskom prostoru koji je u svojoj ličnosti spojio tri tako važne djelatne strane teatra i s uspjehom ih obnašao.

Autorstvo dramskih tekstova Safeta Pašalića veže se, zapravo za koautorstvo sa Miodragom Žalicom. Zajedno su stvorili tri dramska teksta, i to: „Rt prema mjesečini”, koji je svoju premijeru imao 08. maja / svibnja 1958. godine u sarajevskom Narodnom pozorištu, zatim ”Glumci i rode” premijerno izvedene u NP Zenica i NP Mostar  i „Sviće ugašeni dan” koje je u  sezoni 1962/1963. godine premijerno izvedeno na scenama tri teatra (sarajevsko Narodno pozorište, Narodno pozorište Bosanske krajine Banja Luka i Pozorište Prijedor).

Zajedno sa Miodragom Žalicom Safet Pašalić je uradio i adaptaciju za predsatave ”Bihorci” nastalu po tekstu Ćamila Sijarića, a premijerno izvedenu u produkciji sarajevskog Narodnog pozorišta.

Takođe je Safet Pašalić autor i libreta za balet ”Grozdani kikot” rađenog po djelu Hamze Hume.

Rediteljski opus Safeta Pašalića veže se za vrijeme dok je bio u Mostaru na funkciji upravnika tamošnjeg Narodnog pozorišta. Potpisao je režije sljedećih komada: „Narodni poslanik”, sezona 1949/1950; „Noć u Globokom, odrpanci“, sezona 1949/1950; “U agoniji”, sezona 1949/50; „Tuđe dijete”, sezona 1950/1951; „Vatra i pepeo”, sezona 1950/1951; „Zona Zamfirova”, sezona 1950/1951), u produkciji NP Mostar.

U svojoj kazališnoj mnogostrukosti, ipak, Safet Pašalić je najupečatljiviji utisak ostavio kao glumac. Počeo je u putujućim pozorišnim družinama koje su posjećivale Brčko, da bi nastavio u prestižnim banovinskim pozorištima koja su u razdoblju između 1930. i 1940-te godine u južnoslovenskom teatarskom sistemu predstavljala hijerarhijski drugi produkcijski nivo, poslije nacionalnih teatara, da bi nastavio u narodnim pozorištima koja su djelovala nakon 1945. godine.

Prve glumačke korake Safet Pašalić je napravio u Povlaštenom pozorištu u Brčkom, što je, ustvari, bila putujuća družina Miše Miloševića koja je stalno, u kraćem kontinuitetu, ili povremeno davala predstave u Gradu na Savi. Na pozorišne daske Safet Pašalić je prvi put stao u predstavi pomenute putujuće držine 29. novembra /studenog 1928. godine igrajući lik Komesara u predstavi ”Seoska lola” Ede Tota. Učio je Safet Pašalić od iskusnijih putujućih glumaca u ovoj družini sve do septembra 1930. godine kada je odigrao ulogu poručnika Zunige u komadu ”Carmen – kad ja ljubim čuvaj se” Karla Fridriha Vitmana. Režirali su u pomenutoj Kazališnoj družini i Jovan Tanić, i Stojan Živanović koji su, inače,  imali svoja putujuća pozorišta i gostovali, tada, po južnoslovenskom prostoru. U ovom putujućem teatru, koji je svoje predstave izvodio u Brčkom, Safet Pašalić je igrao u 12 premijernih izvedbi.

Ovoj fazi Pašalićevog glumačkog angažmana pripadaju i uloge koje je ostvario u Pokrajinskom narodnom pozorištu koje je deset dana gostovalo u Brčkom. Za trećinu dana u mjesecu Pašalić je odigrao tri uloge u predstavama: ”Mača”, ”Zvonar bogorodične crkve” i ”Šokica”.

Nešto više od pet mjeseci je u Brčkom gostovalo i igralo Narodno povlašćeno kazalište za Savsku banovinu Roberta Matijevića. Odigrao je u ovoj trupi Safet Pašalić ukupno deset premijernih izvedbi. Pored već ranije pomenute ”Šokice” Ilije Okrugića tu su i predstave: ”Svet”, ”Protekcija”, ”Mister Dolar”, ”Beograd nekad i sad” Branislava Nušića, zatim ”Zona Zamfirova” Stevana Sremca i druge.

Nešto manje od šest mjeseci gostovalo je u Brčkom i Povlašćeno pozorište ”Beogradska komedija”  U navedenom vremenskom periodu Safet Pašalić je odigrao devetnaest premijera u okviru repertoara te putujuće trupe. Na čelu toga  Putujućeg pozorišta je bio Dobrica Radenković, koji je bio i reditelj većine predstava. Odigrao je Safet Pašalić u razdoblju od 25. novembra / studenog1934. godine  do 19. maja / svibnja 1935. godine na pozornici ove trupe 19 premijernih izvedbi. Pored ostalih igrao je Pašalić i u komadima: Branislava Nušića (”Sumnjivo lice”, ”Put oko sveta”), Janka Veselinovića (”Đido”),  Svetozara Ćorovića (”Zulumćar”), Bore Stankovića (”Koštana), Lava Nikolajeviča Tolstoja (”Živi leš”) i drugim.

Putujuće pozorišne družine su u prvoj polovini XX vijeka, u nedostatku visokih škola dramskih umjetnosti, bile svojevrsne akademije. Angažman u njima je predstavljao ulaznicu za ozbiljnija institucionalna pozorišta prema tadašnjem  važećem produkcijskom modelu.  Gotovo tri godine je proveo Safet Pašalić u raznim putujućim trupama koje su, uglavnom, svoje komade prikazivale u Brčkom.  Toliko dug period učenja glumačkog zanata i njegov umjetnički i dramski kredo su bili dovoljna preporuka da svoju scensku karijeru nastavi u banovinskim pozorištima.

Cjelovitost kazalište mnogostranosti Safeta Pašalića moguće je prepoznati i kroz njegovo učešće na festivalima, kako onima u Bosni i Hercegovini, tak i van nje. Naročito se ističu učešća na tri festivala u BiH, i posebno ih treba naglasiti.  Sljedeći su to komadi i uloge Safeta Pašalića na kazališnim festivalima u BiH: „Gilda zove me Vest“, u produkciji Malog pozorišta, Sarajevo, 27. 3. 1966. na festivalu MESS; „Čovjek koji je voćke kalemio“ – Otkriće, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, 22. 6. 1971. na PI Jajce; Lazo  – „Kuća oplakana“, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, 17. 6. 1972. na PI Jajce; Lazo – „Kuća oplakana“, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, 18. 3. 1974. na SP Brčko; Šabeljski – „Ivanov“, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, 22. 6. 1974. na PI Jajce  i  Čiko – „Zvono za našeg profesora“, u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, 21. 3. 1975. na SP Brčko.

Autentičnost i uvjerljivost glumačkih rola Safeta Pašalića potvrđena je i na kazališnim festivalima,  jer, predstavu pored matične scene čine i one gostujuće. A festivali su u tom smislu bili pravo ogledalo glumačkih postignuća Safeta Pašalića pred festivalskim gledalištem koje je slavilo i ime glumčevo i veličinu djela.

Osim različitih strukovnih angažmana u sferi kazališta scensku mnogostrukost Safeta Pašalića čini i njegovo djelovanje na radiju, filmu i televiziji. Brojne su radio drame u kojima je igrao Safet Pašalić. Oko 40-tak ih je izvedeno na radio stanicama. Osim radio drama Safet Pašalić je u ovom mediju imao zapažene role i u radio igrama za djecu (9), kao i radio novelama (25).

Ni film nije mimoišao Safeta Pašalića. Istina, ne u onolikom broju kao što je slučaj sa premijernim izvedbama u kazalištu. Na filmskom platnu Safet Pašalić je ostvario uloge u sljedećim ostvarenjima: ”Stojan Mutikaša” reditelja Fedora Hanžekovića, ”Hanka” u režiji Slavka Vorkapića, ”Pjegava djevojka” Mirze Idrizovića, ”Derviš i smrt” Zdravka Velimirovića i ”Atentat u Sarajevu” Veljka Bulajića.

Ostvario je Safet Pašalić uloge i u televizijskim serijama i dramama RTV BiH. Treba pomenuti sljedeća ostvarenja: ”Blago u duvaru”, ”Riječi koje mijenjaju svijet”, ”Ugursuz”, ”Glumci i rode”, ”Odbornici” i ”Tale”.

Komunikacija Safeta Pašalića sa radio slušaocima, kao i ljubiteljima filma i televizijskim gledaocima doprinijela je da se ovaj stvaralac u svojoj mnogostrukosti ostvari kroz scensku cjelinu onoga što čini ili bi trebalo da predstavlja angažman jednog glumca koji plijeni svojom radoznalošću i željom za novim i novim spoznajama kako umjetničkim, tako i širim društveno konotativnim.

Scenske mnogostranosti djelovanja Safeta Pašalića determiniše pored njegovog kreativnog potencijala i angažman kroz jedanaest putujućih pozorišnih trupa, odnosno banovinskih, odnosno narodnih pozorišta na području, gotovo, cjelokupnog južnoslovenskog areala. Takođe, njih određuju i 53 godine aktivnog angažmana na različitim scenama i 50 premijernih izvedbi u putujućim pozorišnim družinama, odnosno 213 premijera u institucionalnim teatrima južnoslovenskog teatarskog sistema. Dopunjuju ih i Pašalićevi sadržaji radija, filma i televizije.

Procese koji su započinjali u piščevim mislima, uz pomoć reditelja i adaptatora, kao i partnera glumaca, Safet Pašalić je prenosio i donosio na pozornicu, u radio etar, filmsko platno ili televizijski ekran. Pomoglo mu je to da čuje pohvale i  kritike na račun svojih ostvarenja koja sigurno nikada ne bi čuo da nije bio prisutan u sva četiri medija. Scenski izraz Safeta Pašalića u svojoj cjelovitosti je uvijek bio obilježen pronalaženjem i tumačenjem pravih riječi i gesti, kao i težnji za postizanjem onog sadržanog i kreativnog u uskom tekstualnom okviru, a širokom prostoru scenskog djelovanja i ispoljavanja.

Piše: Srdjan Vukadinović