Ivana Soldo Čabraja u predstavi „Maratonci trče počasni krug“ donosi lik služavke Olje, žene koja se nesebično posvećuje drugim likovima, ali se pritom suočava s potpunim nepoštovanjem. U ovom intervjuu saznajemo kako Ivana pristupa ovom izazovnom liku i što Olja simbolizira u kontekstu predstave.
Ko je zapravo Olja i koja je njena uloga?
Olja je spremačica, domaćica i zapravo simbolizira sve ono što bi jedna žena u kući trebala obavljati. Dakle da čisti, da kuha, da se brine o muškarcima.
Šta Vam je bilo najizazovnije u tumačenju ove uloge?
Ja bi rekla da mi je najizazovnija bila ta fizička promjena, budući da je ona dosta korpulentnija od mene, pa je u tom smjeru išlo moje istraživanje. Više o hodu, gestama, o tome da ne bude baš karikatura, da ne bi nekoga povrijedila. A opet da dođe do poante i taj odnos muškarca prema takvim ženama, koje su malo drugačije, drugačijeg izgleda nego što današnje propozicije kažu.
Dok ste pripremali ovu ulogu, jeste li imali neku inspiraciju iz stvarnog života?
Uvijek ima neka inspiracija iz stvarnoga života, možda i ne tako poznata, možda neka naša susjeda, neki naš prijatelj ili neka mješavina dva tri lika iz stvarnog života.
Kroz cijelu priču vidimo da nema poštovanja prema ženama, a u jednom trenutku likovi čak kažu da su žene luksuz.
Da, žene su luksuz možda zato što troše novac za koji misle da se može pametnije potrošiti, pa evo možda u tom pogledu.
U porodici Topalović tradicija je da žena služi, rađa i obavlja sve poslove, što odražava nejednak položaj žena. Nažalost i danas, iako živimo u savremenijem dobu, takve situacije i dalje postoje.
Istina je. Baš mi je drago da ste i vi to primijetili, da se to lako čita iz predstave.
U odnosu na film, predstava donosi određene promjene. Iako su žene kroz cijelu priču potcijenjene i nepoštovane, na kraju ipak preuzimaju kontrolu. Kako Vi vidite tu promjenu i na koji način to mijenja dinamiku i poruku predstave?
Htjeli smo malo podcrtati položaj žene općenito u današnjem društvu. Još uvijek nažalost žene imaju manje plaće za isti posao, još uvijek postoje „ženski poslovi” u kući koje muški ne obavljaju. Nažalost, još uvijek postoji velika razlika u ophođenju prema ženama i u ophođenju prema muškarcima, ne samo kod kuće, nego i na poslu. Htjeli smo time podcrtati da je vrijeme za neke promjene i u tom pogledu. Kovačević je sigurno imao neku drugu ideju, ali mi smo ovom predstavom htjeli i to podcrtati.
Kroz cijelu priču vidimo veliku dozu nepoštovanja prema Olji od strane svih likova, no čini se da Bili Piton prema njoj ima određenu dozu poštovanja. Kako tumačite tu dinamičnost između njih i što to govori o Bilijevoj karakterizaciji?
Da, mi smo htjeli podcrtati da ima i onih koji se zaljubljuju u žene i koji bi nešto i pokušali, ali možda da ne iskaču puno od muškoga društva. Nikada se ne usude do kraja reći nešto ozbiljnije u korist žena.
Da li je Olja mogla pobjeći od porodične tradicije koja je žene stavljala u potčinjeni položaj ili je bila na neki način osuđena da ostane njen dio?
Mislim da nije, budući da živi u takvom svijetu. Svakako bi je sustigla ta sudbina žene i njezine uloge u muškom društvu.
Kako je bilo raditi s ovom glumačkom ekipom, s obzirom na to da Vi i Vaša kolegica imate jedine ženske uloge u predstavi?
Nama je uvijek milo sa našim dečkima. S obzirom da smo radili ovaj tekst imali smo svi skupa, i mi žene i muškarci, veliki respekt prema tome i veliku sreću i radost da smo uopće imali priliku koja omogućava da kažemo neko naše čitanje ovoga teksta. A što se tiče kolega, naši su dečki puno bolji prema nama, nego dečki prema Olji i Kristini.
Piše: Suada Mujdanović
Foto: Dragan Deanović i Dejan Đurković