Treći festival malih scena Jugoslavije, koji je počeo 30. marta, a završio se 6. aprila u Sarajevu, kroz osam svojih večeri označavao je stepen i mogućnosti na kojima se danas nalazi ta naša takozvana mala scena. I dva razgovora o pozorištu i njegovim problemima, o specifičnosti malih scena, nagovijestila su i otvorila niz pitanja preko kojih bi trebalo da naša kamerna pozorišta steknu svoj estetski sadržaj i svoj umjetnički renome, svoju društvenu funkcionalnost.
Iako su kamerne scene svojevremeno stekle popularnost, svoju stvarnu potvrdu ona još uvijek očekuju. A takvu potvrdu, male ili intimne scene, kako ih je neko nazivao u sarajevskim razgovorima o pozorištu, mogu da steknu putem festivala. Dva ranija festivala koja su prošla uglavnom u znaku i rasponu između želja i ostvarenja, čini se da su bila manje plodonosna od ovog trećeg festivala. Jedan značajniji korak naprijed u punijoj potvrdi i afirmaciji malih scena, ovaj treći festival svakako je učinio. Za razliku od prva dva, ovaj je u tom smislu bio uspješniji, stvarniji i neposredniji u svojim manifestacijama. Jer pored predstava, pored tih osam predstavljačkih dana, Treći festival malih scena nosio je sobom i sadržavao u sebi jedno intenzivnije obilježje radnog karaktera, pružio mogućnost šire razmjene mišljenja, imao sigurniju i jasnije ispoljenu tu, toliko potrebnu i toliko traženu atmosferu, bez čega svaki festival gubi svoju punu svrhu i pretvara se u akademsku konvencionalnu smotru, koja postaje sama sebi svrhom.
Taj opasan momenat Treći festival malih scena Jugoslavije je izbjegao i u tome je njegov prvenstveni uspjeh i značaj.
Repertoar ovog festivala bio je u svojoj osnovi raznovrstan, a u svojim pojedinostima donesen s različitim uspjehom. Bilo ie na ovom festivalu i takvih djela koja po svojoj dramskoj strukturi ne odgovaraju, u najpotpunijem smislu riječi, estradi male scene, ali su s druge strane posjedovala potencijalan umjetnički i literarni domet. Bilo je i obrnutih situacija, i sve je to pružalo mogućnost traženja prave, ili bolje kazano, adekvatne riječi i izraza koje zahtijeva kamerno pozorište. U repertoaru ovog festivala pored šest tekstova stranih autora, svega su dva teksta zastupala domaće autore.
U sarajevskim razgovorima o pozorištu, tretiran je s mnogo interesovanja i brižljivosti svaki problem koji je usko vezan s društvenom funkcijom i porukom malih pozorišnih scena. Opšti zaključak tih razgovora uglavnom je bio usmjeren prema tendenciji, da bi trebalo da male scene postanu i budu tribina preko koje će naš savremeni život naći izvjesno svoje ogledalo, da male scene svoiim repertoarom odgovaraju na probleme našeg savremenog života. One, u ovom slučaju ne moraju da traže djela koja imaju izuzetnu književnu vrijednost, već onu čiji se značaj nalazi u problemu koji tretiraju. Svakako da će i vrijeme, koje sve stvari u svom razvoju upućuje prema selekciji, postaviti i zahtjev estetske podloge tekstova koji će postati literatura naših kamernih pozorišta.
(…)
Tri žirija; festivalski, redakcije „Oslobođenja” i novog nedeljnog sarajevskog lista „Sarajevske novine” podijelili su nagrade. Žiri Trećeg festivala Malih scena Jugoslavije, nagradio je zlatnim lovor vijencem:
Ivu Župančičevu, za ulogu u drami „Djeca Rijeke” Daneta Zajca; Rada Markovića, za ulogu Marka Oblaka u drami „Opasne vode” Slobodana Stojanovića; Rudolfa Alvađa, za ulogu Alfreda Dulitla u adaptaciji Šoovog „Pigmaliona”; Miju Aleksića, za ulogu Kaplara u Mrožekovoj komediji ,,Policajci“; i Juraja Součeka, za ulogu Hoederera u Sartrovoj drami „Nečiste ruke“.
„Mala scena” Jugoslovenskog dramskod pozorišta za Veče velikih monologa „Među javom i med snom” i Beogradska dramska družina ,,A“ za predstavu „Opasne vode” Slobodana Stojanovića, takođe su od istog žirija nagrađeni zlatnim lovor vijencem. I redakcija „Oslobođenja” dodijelila je svoju nagradu zlatnu masku Beogradskoj dramskoj družini ,,A“. Mladu umetnicu Kaću Dorić, za ulogu Malog princa i Ali Renera za ulogu Huga u Sartrovoj drami „Nečiste ruke“, nagradila je redakcija „Sarajevske novine”.
Na početku ovog napisa konstatovano je da je Treći festival Malih scena Jugoslavije u svemu prevazišao prethodna dva festivala, pa imamo mnogo opravdanih razloga da od idućeg festivala očekujemo još bolje i izrazitije rezultate. Te rezultate očekujemo i kao plod diskusija na dva pozorišna razgovora, koja su u ove festivalske dane održana u Sarajevu.
Safet Pašalić: Pozorišni život, časopis Saveza dramskih umetnika Jugoslavije, broj 18, 1962, Beograd.