Glumac Satiričnog kazališta “Kerempuh” iz Zagreba, Nikša Butijer, proslavljeni glumac u Hrvatskoj i regionu, široj publici dobro poznat po uspješnim nastupima u nekoliko hit filmova, ali i televizijskim serijama. U Brčko je ove godine došao po treći put. Sada u predstavi „Ustav Republike Hrvatske“. Odličnom glumom lika policajca Ante Samardžića, Srbina koji je zaposlen u Hrvatskoj policiji, a ima poteškoću naučiti i položiti ispit iz poznavanja Ustava Republike Hrvatske, zaplijenio simpatije cjelokupne publike, što je i nagrađeno najdužim aplauzom do sada na festivalu. Rođeni Dubrovčanin, Nikša Butijer, nakon predstave, dali kurtoazno ili iskreno, izrazio jer oduševljenje gradom Brčko i festivalom. Razgovor sa jednim tako poznatim i kvalitetnim glumcem svakako je zanimljiv za proičitati.
Odmah na početku ovoga razgovora, možda je i neuobičajeno, ali je zanimljivo, pitati ću vas za vaš dojam o reakciji publike na predstavu. Tema je takva da ismijava aktualni nacionalizam, kojem, na žalost, još mnogi na ovim prostorima robuju. Možete li napraviti poređenje reakcije publike u Hrvatskoj i ovdje? Tamo je gledaju uglavnom Hrvati, a ovdje je u publici najmanje upravo Hrvata. Koliko je različita reakcija publike?
Tako je napravljena predstava da se polagano ulazi u predstavu pa onda publika na početku nije možda sigurna točno kako reagirati, ali kasnije kada se stvar zahukta jednaka je reakcija posvuda, vjerujte mi. I u Zagrebu, gdje je igramo stalno, ili u Srajevu, Beogradu, nedavno Beču, a evo ista reakcija je i u Brčkom bila.
Ono što je očito, to je da ste pažnju brčanske publike definitivno zaplijenili. Sad je li u pitanju lik kojeg igrate ili vaša odlična gluma, to ne znamo.
Ja sam više puta bio ovdje u Brčkom pa onda imam uvijek neke pozitivne dojmove iz Brčkog, pa tako i večeras. A eto! Mi smo tako napravili predstavu koja je eto postala hit. Ovo je više od 30 izvedbi predstave. Premijera je bila prošle godine u veljači. I eto … nastojimo što bolje iznijeti ovaj komad.
Glumci da bi što uspješnije uprizorili lik koji igraju trebaju ga što bolje doživjeti, razumjeti i saživiti ga. Kako ste vi doživjeli lik Srbina koji se zove Ante i policajac je u Zagrebu?
To lice zapravo je po porijeklu Ličanin i jednostavno mi koji smo tu u Hrvatskoj odrasli imamo neko iskustvo. Jednostavno imamo neki njihov obrazac ponašanja. I sad to pomiriti sa svojom osobnošću je uvijek nešto što je izazovno, pa je tako to i meni bilo izazovno, budući da je ovdje višestruko klišeizirano, znači hrvatski policajac, ranjeni bivši branitelj… To je namjerno Ante Tomić izabrao kao neko duplanje motiva, da tako kažem. …Živi u najmanjem stanu, i sve ono što je onako neki hrvatski kliše, ali potpuno izokrenut.
Što je sada teže biti, „peder“ ili Srbin u Hrvatskoj?
Što se mene tiče jednako poštujem i jednu i drugu skupinu, i svakog čovjeka. Tako da to mi ni malo ne utječe na moje privatno mišljenje o nekoj osobi.
Koliko se kroz ovakve tabu teme zapravo senzibilizira naša javnost prema marginaliziranim i manjinskim društvenim skupinama?
Ja mislim da ima veliki uticaj. Mislim, teško je to sad očekivati u nekom kraćem periodu. Mislim sad je li to kraći period ako govorimo o periodu nakon rata do danas. Možda je to dug period, amožda i nije. Mi to zapravo ne možermo osjetiti. Možda će tek neka veća vremenska distanca više nešto reći o tome koliki je učinak. Ali ipak ja mislim da ima promjena na bolje. Ljudi ipak imaju neka svoja, pa i naša publika u Kerempuhu, imaju neka svoja stajališta, nekada i malo rigidna. Osluškujemo po malo mi i to. I kada gledamo neke druge predstave, mislim da se u našem kazalištu počinje javljati malo drugačije reakcije. To je i prije bilo ali sada je to malo i žešće. Mislim da se taj udar na primitivizam događa i kroz kazalište i da je to dobro.
Ovo je, uvjetno rečeno, jedan od manjih regionalnih kazališnih festivala. Sreću se glumci iz regiona. Kakva je suradnja sa kolegama iz susjedstva, ima li je?
Mislim da se ta suradnja događa. Događa se i kroz neke kazališne projekte, a napose kroz filmske i televizijske projekte. Dakle to je nešto što se događa i što će se dalje događati. Ako bude novaca događati će se još češće.
Razgovarao: Mario Ivkić