U predstavi ste moderni biznismen. Da li je teško poistovijetiti se sa takvim čovjekom?
Vrlo lako sam ušao u ulogu, jer su takvi likovi naša svakodnevica. Svaki dan se viđam sa njima, takvi ljudi nas okružuju. Dovoljno je pogledati oko sebe i riješio si problem kako da to predstaviš na pozornici.
Igrate i oca i sina koji sve rješavaju novcem?
Sin je odraz svoga oca, i da je sreće to bi u životu trebalo da bude dobro, jer bi bilo normalno da djeca iz porodice ponesu osnovno vaspitanje. I ovdje je to tako: sin je od oca preuzeo karakterne osobine, ali to je malo različito od tradicionalnog poimanja onoga šta dijete treba da ponese iz porodice
Rekoste da je to naša svakodnevica, kako izaći iz toga?
Ne znam. Na žalost ovaj puta je većina takva a manjina , koja je po meni ispravna, ne može doći do izražaja jer je šikanirana. I ta manjina se sve više tanji jer novac je postao jedino mjerilo. To i nije pitanje za mene, više je pitanje za psihijatre i psihologe. Nasilje je svugdje oko nas, od škola do ulice…
Da li se novcem može sve kupiti?
Moje je mišljenje da ne može. Ima stvari gdje novac ne pomaže, ne možete kupiti zdravlje, iskreno prijateljstvo i iskrenu ljubav.
Kako je nastao tekst za ovu predstavu?
Predstava je specifična jer nije nastala po tekstu već je započela od stiha himne Crne Gore. Reditelj nam je zadavao okolnosti i zadatke i mi smo iz toga radili svoje glumačke zadatke. Dramaturginja, Stela Mišković, je sve naše replike pisala. Potom smo taj tekst čistili, ostavljali što je valjalo i tako je tekst fiksiran. Svako od nas je iz tako nastalog teksta radio svoj dio, pa se to na kraju samo uvezalo u cjelinu. Od toga je nastala predstava koja ne slika samo Crnu Goru već cijeli Region. Isto je i kod nas i kod vas i kod njih. Nije lako igrati takve uloge, lakše je igrati uloge po poznatom tekstu: igraš neke ljude kojima moraš da istakneš loše, a da te ne pretvori u to loše.
U naslovu predstave je riječ „poštenje“, riječ koja bi trebala da odslikava karakter prostora gdje se događa radnja predstave. Tako je bilo kroz istoriju. Šta ta riječ danas znači? Jednostavno ima li poštenja danas?
Teško! Jednom riječju teško. Sama riječ trebalo bi i danas da znači isto kao nekad, ali u tradicionalnom smislu te riječi teško da danas ima poštenja. Ustvari, ja mislim da je svakom od nas u dubini jasno šta znači ta riječ, samo je pitanje hoćemo li sebi i drugima priznati da li jesmo ili nismo pošteni.
Poruka predstave je jasna, posebno onima koji ne spadaju u vrstu ljudi koje igrate. Da li su poruku razumjeli oni koje igrate?
Htjeli smo da malo otvorimo oči ljudima, pogotovo tim ljudima koje smo igrali. Htjeli smo da im uputimo blagu kritiku da se malo zapitaju da li su njihova životna načela moralna, odnosno postoji li vrijednost koja se ne mjeri novcem.
Da li vaši likovi sjede u publici?
Naravno, svagdje gdje god igramo ima ih, pa vjerujem da je takvih bilo i večeras.
Razgovarala: Miljana Đurđević