Bosanskohercegovački pozorišni, filmski i televizijski glumac Izudin Bajrović je diplomirao glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Po diplomiranju postaje član sarajevskog Narodnog pozorišta. Svoj stalni glumački angažman, kada je teatar u pitanju, isključivo je vezao za sarajevsku Kuću na Obali. Pored sarajevskog Narodnog pozorišta značajan broj uloga je ostvario i u drugim, prije svega, sarajevskim teatrima (Kamernom teatru 55, Pozorištu mladih i SARTR-u). Pored glumačkog poziva dobar dio svoje umjetničke karijere Izudin Bajrović je vezao i za pedagoški rad, budući da je u razdoblju od 1993. od 2007. godine bio angažovan kao predavač na predmetu Gluma na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti. Dužnost direktora Drame sarajevskog Narodnog pozorišta obavljao je od 1997. do 2001. godine, i od 2015. godine i dalje. Pored velikog broja uloga na bosanskohercegovačkim teatarskim scenama i mnogih festivalskih gostovanja u Crnoj Gori, Sloveniji, Švajcarskoj i Švedskoj, Izudin Bajrović je igrao u brojnim filmskim i televizijskim projektima, kako onima domaće, tako i strane produkcije.
Filmografija Izudina Bajrovića obuhvata preko dvadeset igranih ostvarenja na filmskom platnu. Riječ je pored ostalih o filmovima: «Mirna» (1985), «Posljednji skretničar uzanog kolosijeka» (1986), «Games of Desire» (1990), «MGM Sarajevo: Čovjek, Bog, Monstrum» 1994), «Elvis» (1994), «Savršeni krug» (1997), «Mumijevi» (1997), «Prvo smrtno iskustvo» (1999), «Warriors« («Ratnici») (1999), «His name is Daniel» (2001), «Remake» (2003), «Gori vatra» (2003), «10 minuta» (2004), «Kod amidže Idriza» (2004), «Živi i mrtvi» (2005), «Teško je biti fin» (2007), «Zapamtite Vukovar» (2008), «Storm» (2009), «Halimin put» (2012), «The Prosecutor, the Defender, the Father and His Son» (2015), «Smrt u Sarajevu» (2016), «Muškarci ne plaču» (2017) i drugi.
Uloge u televizijskim dramama i serijama i glumu Izudina Bajrovića pamti široki audotirujum. Na malim ekranima pojavljivao se Izudin Bajrović u sljedećim ostvarenjima: «Misija majora Atertona» (1988), «Ranjenik» (1989), «Viza za budućnost» (2002 – 2008), «Crna hronika» (2004 – 2005), «Tata i zetovi» (2007), «Pečat» (2008), „Lud, zbunjen, normalan» (2010) i drugima.
Kada su u pitanju institucionalni BH teatri značajan broj uloga ostvario je Izudin Bajrović u sarajevskim teatrima: Narodnom pozorištu koje je i njegovo matično pozorište, zatim Kamernom teatru 55, Pozorištu mladih i SARTR-u. Među komadima južnoslovenskih autora značajne su uloge Izudina Bajrovića u predstavama čiju tekstualnu potku potpisuju: Milan Begović («Pustolov pred vratima»), Miloš Crnjanski («Roman o Londonu»), Dževad Karahasan («Čudo u Latinluklu»), Dušan Kovačević («Balkanski špijun»), Miroslav Krleža («Kraljevo»), Ahmed Muradbegović («Na Božijem putu» i «Majka»), Branislav Nušić («Pokojnik»), Meša Selimović («Tvrđava» i «Derviš i smrt» ), Abdulah Sidran («U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce» i «Prvi put s ocem na izbore»), Velimir Stojanović («Nije čovjek ko ne umre») i mnogi drugi.
Pored pomentih autora igrao je Bajrović i u komadima pisaca mlađe i srednje generacije koji pripadaju južnoslovenskom ambijent, kao što: Dubravko Jelčić Bužimski («Ponoćna igra»), Almir Imširević («Igra plakanja» i «Kad bi ovo bio film»), Igor Štiks («Brašno u venama») i drugi.
Ništa manji broj nije ni uloga koje je Izudin Bajrović ostvario u djelima klasike kao što su: Samnuel Beckett («Čekajući Godoa»), Bertold Brecht («Grafiti o vrlini»), Čehov («Tri sestre»), Euripid («Alkestis»), Žorž Fejdo («Buba u uhu»), Nikolaj Vasiljević Gogolj («Revizor»), Molijer («Učene žene») Žan Pol Sartr («Zid»), Viljem Šekspir («Hamlet», «Oluja», «Ricard III» i «Kralj Lir»)…
Režije nekih od navedenih komada potpisuju najznačajnija rediteljska imena bosanskohercegovačkog i južnoslovenskog areala, kao što su: Dubravko Bibanović, Gradimir Gojer, Ljubiša Georgijevski, Vlado Jablan, Aleksandar Jevđević, Nada Kokotović, Sulejman Kupusović, Dino Mustafić, Ahmed Obradović, Haris Pašović, Gorčin Stojanović, Petar Veček i drugi.
Ništa manje ni značajnih glumačkih protagonista nisu bili partneri Izudinu Bajroviću na BH kazališnim pozornicama. Treba se prisjetiti nekih od tih imena: Senad Bašić, Zoran Bečić, Gordana Boban, Jasna Diklić, Kaća Dorić, Ines Fančović, Admir Glamočak, Dragan Jovičić, Uroš Kravljača, Mirvad Kurić, Branko Ličen, Žan Marolt, Mišo Mrvaljević, Zaim Muzaferija, Josip Pejaković, Tatjana Šojić, Vlajko Šparavalo, Miralem Zubčević i drugi.
Festivalska publika na Susretima pozorišta / kazališta u Brčkom je imala priliku da u mnogo prilika naročito kada su obnovljeni Susreti u pitanju vidi Izudina Bajrovića koji je plijenio svojom igrom. Učestvovao je Izudin Bajrović na Susretima sa predstavama: «Učene žene» (1991), «U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce» (2002), «Pričice» Filipa Šovagovića (2002), «Kraljevo» Miroslava Krleže (2005), «Tvrđava» (2003), »Igra plakanja (2007) i «Kad bi ovo bio film (2013) Almira Imširovića i «Brašno u venama» Igora Štiksa (2015),
Glumačka priča Izudina Bajrovića je jedna dugo trajuća velika i lijepa scenska priča. U svakom liku Izudin Bajrović traga, stvara i pronalazi neke nove dimenzije. I predstave u kojima ostvaruje svoje glumačke kreacije su scenski zrelije. Kazališni komad i Izudin Bajrović kao protagonista uvijek uzvraćaju jedno drugom novim i kreativnijim dometima i postignućima. Glumačka igra Izudina Bajrovića je svojevrsni scenski i umjetnički doživljaj. Sve to u sadejstvu sa doživljavaocima teatra pretvara se u praznik teatra Trajanje na sceni Izudina Bajrovića je nešto što publika želi, a ovaj glumac to vraća svojervrsnom scenskom energijom. A svaka predstava u kojoj kreira svoju ulogu itekako se oslanja na umijeće i glumačku izvedbenost Izudina Bajrovića.
Piše: Srdjan Vukadinović