Nino Levi je makedonski glumac poznat po svom radu u pozorištu, filmu i televiziji. Njegova karijera obuhvata različite uloge koje su ga učinile jednim od prepoznatljivih lica makedonskе umjetničkе scenе. Levi je često igrao uloge u makedonskim filmovima i serijama, a poznat je po svojoj svestranosti i talentu u izvođenju različitih karaktera.
U predstavi „Neprijatelj naroda“ po tekstu Henrika Ibzena, Nino Levi igra ulogu vlasnika štamparije Aslaksena koja je značajna za razvoj dramskog sukoba. Ova uloga prikazuje složenost ljudskih interesa u društvenim pitanjima, gdje ekonomija i politika često nadjačavaju istinu i moral. Aslaksenov je primjer kako umjerenost i kompromisi ponekad mogu da postanu prepreka za suštinske promjene i pravdu. U zanimljivom razgovoru za Bilten, glumac Nino Levi ističe aktuelnost teme i važnost malog čovjeka čiji glas treba da se čuje.
Šta mislite o tome što je Ibzenov komad napisan 1882. godine, dakle datira iz pretprošlog vijeka, a tema je toliko aktuelna i danas?
Pa to je ono fascinantno u predstavi, što dokazuje da jedno 100 godina mi Balkanci kaskamo za zapadnim zemljama koje su se razvijale daleko bolje.
Kako ste se pripremali za svoj lik u predstavi?
Mi smo počeli to da radimo još u vrijeme korone i proces je trajao skoro dvije godine, ali zbog toga smo morali da se viđamo rjeđe i pravili smo probe u dvorištu rediteljke Nine ponekad. Ona živi pored Vardara i to je bilo interesantno, tako da je predstava izašla i jako je aktuelna i dan danas. Bilo je izazovno.
Koje su ključne emocije koje ste morali da obradite pri procesu rada?
Glavno je da nas vode glupi ljudi, što se pokazalo i u našem besmislenom ratu koji se vodio na našim prostorima. Veoma volim što sam došao u Brčko jer Brčko je često spominjan grad u mojoj porodici, pošto su moji roditelji u ono vrijeme bili na radnoj akciji Brčko – Banovići i stalno su o tome pričali.
Predstava nosi veoma jake društvene poruke o odgovornosti pojedinca naspram zajednice. Da li smatrate da je ova tema aktuelna danas i kolika je odgovornost na pojedincu?
Strašno je aktuelna, mislim da je to ključna komponentna našeg života jer, eto, nas vode neki ljudi kao nevidljivi ali oni povlače sve konce. Na primjer zašto rat, kad se ljudi vole. Pričao sam danas sa jednim taksistom ovde kod vas, i to me fasciniralo jer znam da je Brčko jedna multietnička sredina. Rekao mi je da smo ratovali i sad se opet volimo i nema nikakvih problema. Znači nije problem u ljudima već u vlasti.
Publika, vidjeli ste, reaguje burnim emocijama i predstava ima veliki odjek i kod kritičara i kod gledalaca, ali ipak pojedinci u društvu nekako ćute, pogotovu pametni koji imaju itekako šta da kažu?
Pa da, zato je kuriozitet ovaj naš dr Stokman – treba da ima više takvih ljudi, mislim da bi bili bolji i živjeli bolje. Treba nam više doktora Stokmana.
Kako je izgledao proces rada sa rediteljkom Ninom Nikolić?
Pa bio je stvarno dugačak ali lijep proces. Nismo se žurili nikuda, nego smo svaki korak priprema predstave radili iscrpno i temeljno, od čitanja teksta do svake replike. Sve smo prečešljali do zadnjih mizanscena.
Kao glumcu da li Vam je draži rad u pozorištu ili filmu i televizиji?
Sad ću da vam odgovorim klišeom, da mi je sve drago – pozorište, film, televizija i radio. Ne mogu ništa da izdvojim. Različito je, samo što je u pozorištu taj živi kontakt sa publikom ipak poseban.
Šta mislite da publika treba da ponese kao najvažniju poruku ove predstave?
Najvažnija poruka je da ljudi ne treba da vjeruju puno vlastima. Možda nas oni gledaju dok igramo ovu predstavu. Mislim da se prepoznaju ali teško da to prihvataju. To se kod nas svakodnevno gleda na televiziji, a niko ne mari zapravo.
Piše: Aleksandra Simić
Foto: Dragan Deanović