Bh. glumac Duško Mazalica završio je glumu na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci 2002. godine i već dvadeset godina se bavi glumom. Mazalica je stalni je član Dječijeg pozorišta Republike Srpske. Za svoj rad dobio je brojne nagrade, a jedna od posljednjih je i nagrada Glumac prvak Dječjeg pozorišta RS-a.
U završnoj predstavi 38. Susreta kazališta BiH u Brčko distriktu BiH igra lik kadije. On se ne pojavljuje mnogo, ali je jako značajna njegova uloga. Kakav je njegov lik? Isto tako, nakon njegove smrti, derviš Ahmed Nurudin preuzima tu ulogu i postaje kadija…
Kadija je lik koji se nalazi na ozbiljnom putu da poremeti Ahmeda Nurudina. On je izvršitelj zla, a kada bi me pitali kako bih ga opisao u jednoj riječi, rekao bih da je on čisti predator. Iz razloga što je kadija u društvu postavljen kao jedan takav surovi sudija, odnos između njega i njegove žene se prosto postavio na čisto na interesnim osnovama. Kada je u pitanju Admed Nurudin, iz tog njegovog unutrašnjeg sukoba kompletna je ta dramaturgija i uopće priča posložena, da on kao društveno utjecajna osoba u ovom slučaju preuzima ulogu kadije i ne snalazi se na toj poziciji, jer on suštinski iz dubine duše nije takav čovjek. Upravo je u tome i na neki način zahtjevnost moje uloge da za tako malo vremena pojavljivanja na sceni pokažem tu, mogu slobodno reći „čistoću u zlu“, odnosno potpuno apsolutno zlo.
Dugo ste se bavili životinjama i jahanjem, i u ovoj predstavi ste, uz svoj lik, upravo radili i na pripremama i vodstvu životinja, odnosno konja i jastreba koji se pojavljuju na sceni. Kako je tekao taj proces?
Dugo sam se bavio jahanjem i jedan od razloga zbog kojeg su me zvali je da prilagodim konja za ulogu. Mnogo je truda nas koji smo samo u par trenutaka uveli te životinje i mnogo je truda uloženo da se te životinje pojave, da urade tako zadatak kako su uradili jer su to sitnice, ali da bi došlo do toga, konja morate spremati dugo godina da može da radi. Ovo danas što ste vidjeli je policijski konj iz Konjičke brigade RS-a i to je konj koji se već godinu i nešto dana priprema na razne stvari. Za ulogu kadije je postavljen prirodni predator jastreb i on je fasciniran njime. Meni je uvijek zanimljivo da na neki način uz neki prvi sloj osnovne dresure sa životinjom i uz to neko osnovno poznavanje te životinje, da je prilagodim sceni da ona na sceni počne da vrši svoju ozbiljnu funkciju u skladu s onim što mi postavimo kao glumci, kao redatelji, kao okvir neki koji treba da iznesemo.
Više od dvadeset godina ste na sceni. Prvenstveno ste glumac u Dječjem pozorištu RS-a, danas nešto malo ozbiljnija uloga, imali ste ih još nekoliko u karijeri. U kojoj ulozi se više pronalazite?
Iako mi je uvijek jako lijepo zaigrati na sceni u predstavama za odrasle, ipak više volim igrati u predstavama za djecu, lutkarskim predstavama koje se dosta često kod nas igraju. Ja sam ovo doživio kao neku situaciju u kojoj imam živu lutku, pravu lutku s kojom upravljam i s kojom koordiniram kao što radim i s lutkom, samo što ovdje imam još dodatka jer j to ustvari osoba, ličnost, pogotovo takva vrsta životinje. Tako da je ta moja ljubav prema predstavama u Dječijem pozorištu na neki način i ovdje se prenosi.
Kako je raditi s redateljem i dramaturgom Dejanom Projkovskim?
Vrlo interesantno. On je redatelj koji vas jednostavno navede da vi sami istražujete svoju ulogu do nekih nevjerojatnih granica i onda vas navede na put ka ideji kakvom je on osmislio kompletnu predstavu. To u principu omogućava svakom glumcu da bude apsolutni kreativac svoje uloge. On ni jednog momenta ne ograničava glumca u nekim tvrdim okvirima, on ustvari napravi da je svaki trenutak u kazalištu kreacija, svaki odnos počinje da bude svježi i izvajan do te mjere da ta predstava živi svojim životom i postaje na neki način mnogo slojevitija i zanimljivija.
Posjećivali ste Susrete i ranije, a ove godine vam je pripala čast da na neki način zatvorite ovogodišnje Susrete, bar što se tiče natjecateljskog dijela. Koliko vam to znači?
Znači puno. Znate, mi nekako Brčko i čitav ovaj festival doživljavamo kao nešto svoje lično iako je to vremenom postao festival koji okuplja najbolje predstave u cijeloj regiji. Već dugo dolazim na ovaj festival i s Narodnim i Dječjim pozorištem i iskreno sam veoma sretan što se ovako jedan veliki kazališni događaj razvija i razvio se već na takav način, što ima tako dugu tradiciju i nadam se da će biti još bolji.
Nakon sjajno izvedene predstave, publika vam je poklonila ogroman aplauz, ovacije su bile zadivljujuće.
To je ono što je u suštini najveća nagrada i najveći osjećaj. Iskreno, mnogo smo mi truda uložili u sve ovo, pogotovo kad vidite ovu ozbiljnu scenografiju, mnogo je truda oko montaže scenografije, mnogo je truda nas koji smo samo u par trenutaka uveli i te životinje i mnogo je truda uloženo da se te životinje pojave i urade svoj zadatak. Tako da je i to zanimljivo na neki način koliko svi ljudi ulože truda i energije i rada. Počašćeni smo reakcijom publike i hvala puno svima na lijepim komentarima i ovacijama.
Razgovarala: Sandra Živković
Foto: Dejan Đurković