Predstava „Sedam strahova“: Psihoanalitička ispovijest

Ono što vidite na sceni zaista je svijet “Sedam strahova”, gdje usamljenost stvarnost dovodi do fermentacije, do gubljenja oblika, granica, figura i boja,

 „Što više strahova imaš, to si više čovjek“, kaže jedan od demonske braće Pegaz u predstavi „Sedam strahova“

Svijet “Sedam strahova” pun je zamki koje bezuspješno pokušavaju izbjeći njegovi likovi. U njemu ljudi preko noći postaju nevidljivi, a duhovi se nenadano pokazuju i uspravljaju. Tamo je teško uočiti šta je stvarnost a šta košmar, granice se ruše i pukotine proždiru zidove sve dok ne shvatimo da više nije ni važno na kojoj smo strani, jer su posljedice iste. Ono što vidite na sceni zaista je svijet “Sedam strahova”, gdje usamljenost stvarnost dovodi do fermentacije, do gubljenja oblika, granica, figura i boja,

Ti momenti neće nestati, niti će ih naša šutnja umanjiti. Ali, šutnja može nauditi nama. Ako odustanemo od podsjećanja, od suočavanja, to znači da smo se pomirili sa zločinom, da pristajemo na njega i da nemamo ništa protiv mogućnosti njegovih novih manifestacija. Također, to znači da je zamka koju su nam postavila braća Pegaz u potpunosti uspjela. To bi bilo strašnije od svih sedam strahova koje nosimo.

Predstava počinje kao psihoanalitička ispovijest glavnoga aktera, bivšeg novinara Besima, koji je, nakon što ga je supruga ostavila, devet mjeseci proveo zatvoren u krevetu mračnog i ustajalog stana. Sama predstava, podijeljena je na dva dijela, kako sadržajno, tako i koncepcijski.

Piše: Kristian Bilić

Foto: Dejan Đurković