Izuzetno su prisutne zamjerke na račun (ne)igranja domaćeg dramskog teksta u bilo kojem arealu južnoslavenskog područja, bilo da je riječ o bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Prepoznatljivu vrijednost Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom i specifičnost izražajnih kazališnih sredstava predstavlja dramski tekst. Tako se na jednoj strani želi popularisati i afirmisati domaća drama i domaći pisac u užem smislu, a u širem cjelokupni južnoslavenski dramski spisateljski opus. Njegovo trajanje i aktuelnost se unazad nekolkiko godina nastavlja i kroz antologijsko objavljivanje dramskih tekstova u posebnim publikacijama.
Dramski tekstovi koji su izvedeni na festivalskoj pozornici u Brčkom od 1974-2021. godine konstituišu svojevrsni vidljivi interkulturalni i intertekstualni dijalog koji je posvećen teatru i dramskom spisateljstvu. Takav dijalog je u daljnjem ispoljavanju posvećen i svakoj posebnoj dramskoj baštini unutar korpusa istorodnih jezika koje svi razumiju i za koje ne treba poseban prevodilac. Tako nešto se istovjetno odnosi, kako na bošnjačku, tako i hrvatsku i srpsku dramsku baštinu.
Tokom 2019. i 2020.godine objavljeni su dramski tekstovi koji su bili pobjednici Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom od 2002-2019, odnosno 1974 -1991.godine. U 2021.godini se nastavlja objavljivanje, ovaj put, tekstova bošnjačke drame koji imaju antologijski karakter, a koji su izvedeni na Susretima pozorišta/kazališta, a nisu nagrađivani. Imali su svoje zapaženo i posebno mjesto u trideset i osam kazališnih susrijetanja.
Sve predstave nastale na potki bošnjačke dramske književnosti nisu tokom trajanja Susreta dobivale nagrade za tekst, što je i razumljivo, ali jesu mnogi protagonisti kazališnog čina koji su uzeli učešća u njima. Njihovim objavljivanjem, u ovoj četvorotomnoj antologiji, ukazuje se na otpornost koju su tokom vremena ovi tekstovi pokazivali prema svim dramološkim mijenama. Potpuno identična situacija je i sa dramologijom hrvatske, odnosno srpske dramske baštine. Zapravo svi oni pružaju specifičnu mogućnost za kreativnu promjenu koju su spremni podnijeti i prihvatiti u novim inscenacijama.
Kroz antologijski način prezentiranja dramski pisac na Susretima pozorišta / kazališta zauzima posebno mjesto u strukturi i predstave, a i festivalskog zbivanja. Takav način ispoljavanja rijetko se gdje pokazuje i praktikuje, bilo da je riječ o institucionalno kazališnom ili festivalskom manifestovanju.
Izdanje “Antologija bošnjačke drame pozorišnih/kazališnih Susreta” obuhvata četiri toma u kojima su uvršteni tekstovi bošnjačke drame koji su izvedeni na Susretima u razdoblju od 1974-2021.godine. Svi živi autori, kao i nasljednici autorskih prava objavljenih dramskih tekstova su dali saglasnost da se konkretne drame nađu u pomenutoj Antologiji.
U prvi tom su uvršteni dramski tekstovi: „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ (Abdulah Sidran), „Karabeg“ (Nedžad Ibrišimović), „Legenda o Ali-paši“ (Enver Čolaković – dramatizacija romana Sulejman Kupusović) i „T o“ (Alija Isaković).
Dramski tekstovi koji su ušli u drugi tom Antologije su: „Novi život“ (Abdurahman
Nametak), „Pomrčina krvi“ (Ahmed Muradbegović), „Veliki vezir“ (Derviš Sušić) i „Balada o Omeru i Merimi“ (Ferid Sokolović).
Po četiri drame čine i treći i četvrti tom Antologije.
Dramski tekstovi koji su ušli u treći tom su: „Kulin“ (Mirsad Sinanović – dramatizacija romana Vojislav Vujanović), „Švedsko srce moje majke“ (Zilhad Ključanin), „Mousefuckers“ (Almir Imširević) i „Djelidba“ (Skender Kulenović).
Četvrti tom Antologije čine drame: „Teferič“ (Derviš Sušić), „Kad bi naglas govorili“ (Adnan Lugonić), „Poslednja ljubav Hasana Kaimije“ (Derviš Sušić) i „Raška, zemlja Rascija“ (Ćamil Sijarić – dramatizacija romana Zdravko Martinović).
Svi navedeni dramski tekstovi su nastali u rasponu od jednog vijeka ili više. Od onih drama koje su pisane između dva svjetska rata, pa doposljednjih godina druge dekade trećeg milenijuma. U tom dugom vremenskom razdoblju moguće je, na osnovu objavljenih drama, pratiti sve mijene bošnjačke dramologije.
Dramski tekstovi u četvorotomnoj „Antologiji bošnjačke drame pozorišnih / kazališnih Susreta“ pokazuju da sve posebnosti u dramskim strukturama posjeduju univerzalnost temata i likova, karakteristične za cjelokupno južnoslovensko područje, a samim tim i za ono što je savremena drama za Susrete pozorišta/kazališta. Jasno je da se kroz ovakve dramske strukture i oživljavanje likova na pozornici itekako vodi računa o različitostima, odnosno univerzalizmu koji ih sve povezuje.
Pripreme antologijskih dramskih tekstova, od onih prvih objavljenih 2019.godine, pa do ovih posljednjih, trećih u nizu (2021), su rađene uz saradnju mnogih značajnih teatrologa. Jedan od njih je i prof.dr Petar Marjanović, koji je bio gost nekoliko obnovljenih Susreta. Nažalost, profesor Marjanović je preminuo 21.novembra/studenog 2020.godine, ali je ostao njegov značajan trag u pripremi „Antologije bošnjačke drame pozorišnih / kazališnih Susreta“, zbog čega je on jedan od dva recenzenta pomenutog izdanja.
Pišu: Srđan Vukadinović, Jakov Amidžić