Emina Omerović, dramaturginja: „Night-mare logika života u poslijeratnoj Bosni“

Dramaturginja predstave „Sedam strahova“ u izvedbi „Bosanskog narodnog pozorišta Zenica“ odigrane sedme večeri ovogodišnjih Susreta, Emina Omerović, mlada je Zagrepčanka sa sarajevskom adresom. Omerović je rođena 1992. godine u Zagrebu, a kazališne početke je ostvarila kao član Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih te sudjelujući u radu teatra Tirena. Diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku za dramaturgiju.

Iako veoma mlada, Emina već godinama vrijedno radi nižući uspjehe na poslovnom putu.

Na regionalnom konkursu „Hartefact“ dobila je specijalno priznanje za dramski tekst „Sve to je iz kuće“. Bila je selektorica Sedmog Internacionalnog festivala srednjoškolskog teatarskog stvaralaštva „Juventafest“ u Sarajevu 2019. godine, a upravo za predstavu „Sedam strahova“, čiju je izvedbu brčanska publika imala priliku sinoć vidjeti u Domu kulture, Emini Omerović s kolegicom Selmom Spahić je na XX festivalu bh. drame „Zenica 2021.“ održanom u rujnu dodijeljena Nagrada za najbolju dramatizaciju.

„Sedam strahova“ neobična i kompleksna predstava rađena po motivima istoimenog hvaljenog romana Selvedina Avdića, triler s elementima fantastike, u Brčkom je odigrana bez greške, s vrlo dobrom glumačkom postavom, pažljivo razvijenom fabulom i pomno osmišljenim detaljima glume i scene na pozornici. Predstava je dobila mnoštvo nagrada na XX festivalu bh drame „Zenica 2021.“ održanom u rujnu, od kojih su uz Nagrade za najbolju dramatizaciju i Nagrada Žirija publike za najbolju predstavu te Nagrada Novinarskog žirija za najbolju festivalsku izvedbu.

Mladoj dramaturginji Omerović ovo nije prvi put da radi dramaturgiju po Avdićevom tekstu i u režiji Selme Spahić. Naime, u kazališnoj sezoni 2016./17. u istom sastavu su radili i na predstavi „Moja fabrika”. Stoga, moglo bi se reći da je ovdje riječ o dobro uigranoj ekipi Avdić-Spahić-Omerović koja će ovom predstavom nastaviti nizati uspjehe i osvajati nagrade.

O predstavi „Sedam strahova“ rađenoj po istoimenom romanu Selvedina Avdića, dramaturginja Emina Omerović kaže:

„Čitanje romana „Sedam strahova“ autora Selvedina Avdića prije svega je istinsko iskustvo koje s čitateljima/icama ostaje još dugo. Osjećaj koji nas prati nakon pročitanog romana sličan je onome kada se probudimo nakon intezivnog sna čiji svijet nam je nejasan, ali i neizmjerno primamljiv. Potom provodimo dane, pokušavajući protumačiti znakove vlastite podsvijesti i uvezati ih u cjelinu koja će imati neki smisao. Na jednak način, pisac Selvedin Avdić prepliće paralelne stvarnosti, te se poigrava s pojmovima vremena i prostora. Vrlo promišljeno izostavlja objašnjenja i kreira svijet koji obiluje detaljima i nijansama, začudnim slučajnostima, mjestima na kojima nismo sigurni šta je istina, a šta ne… Ne samo da smo potpuno uvučeni u stvarnost likova, već imamo osjećaj da smo i mi sami upisani u roman, kao da su likovi svjesni naše prisutnosti, kao da čekaju da i mi nešto kažemo ili učinimo…

Na ekipi predstave je bila ogromna odgovornost da ovakvo čitateljsko iskustvo pretvorimo u teatarsko, u kojem će publika na jednak način biti uvučena u atmosferu ovog pomjerenog trilera s elementima fantastičnog. Kao i romanu, Besim, glavni junak predstave vremenom gubi osjećaj za vlastitu stvarnost koja se polako raspada, otkrivajući neku novu, koju nastanjuju druga bića i u kojoj vrijeme i prostor imaju vlastitu logiku. Stvarnost u kojoj je sve moguće. „Dok ovo pišem ne znam šta se još može desiti. Znam da ja nisam glavni junak ove priče, njen sveznajući pripovjedač. Takav tek treba doći…“, riječi su koje odzvanjaju pri kraju romana. Svijet Selvedina Avdića, između ostalog, kritičari opisuju kao svijet koji slijedi „sopstvenu night-mare logiku života u poslijeratnoj Bosni.“

Zaista, već skoro trideset godina živimo noćnu moru u kojoj smo paralizirani strahovima koji, kao i u romanu, imaju različite oblike, težine, brzine, naravi i namjere… Živimo u svijetu džina, prikaza i duhova, koji izviru iz kolektivne traume s kojom se nikada nismo suočili. Živimo u društvu u kojem nema mjesta za pitanja; dapače bojimo ih se postavljati. Upravo će pitanje „Gdje je Aleksa?“ trgnuti našeg glavnog junaka iz njegove ustajale svakodnevnice. Tragajući za Aleksom, Besim će biti primoran da se suoči s vlastitom krivicom, ali i onom kolektivnom – krivicom svoga grada. I sam priznaje da je pravi heroj modernog doba – kukavan, egoističan, patetičan… Čitav život je bježao od odgovornosti, bilo da je riječ o rodbinskim okupljanjima, plaćanju računa ili donošenja odluke o svakodnevnoj kupovini namirnica… Od osobe koja je promatrala život sa strane, Besim postaje glavni junak koji mora riješiti misteriju, kako bi ponovo vratio svoj život u ravnotežu. Dok sjedimo skriveni u mraku i promatramo Besima kako se suočava sa strahovima i avetima koji izviru iz naizgled pokrivenih pukotina našeg društva, shvaćamo da ovo nije priča o krivici, već o hrabrosti i odgovornosti svakog od nas kao pojedinca.“

Emina Omerović

Piše: Sandra Živković

Foto: Dejan Đurković