Bilo koji kazališni ili širi kulturološki čin treba učiniti i prezentirati što vidljivije. Vizuelni izraz je nešto što ostaje upamćeno mnogo duže nego samo pisana riječ. Tamo gdje nema vizuelnog materijala onda ostaje samo izgovorena i pisana riječ da svjedoči o događanjima u nekom predhodnom razdoblju. Obnovljeni Susreti pozorišta/kazališta u Brčkom, dvadeset i prve godine trećeg milenijuma, obilježavaju dvije decenije trajanja u novom formatu.
Za dvadeset obnovljenih festivalskih dešavanja viđeno je mnoštvo programskih sadržaja koji su plijenili pažnju publike i šire stručne javnosti. Podsjećanje na ta zbivanja u monografiji „Dvije decenije obnovljenih Susreta pozorišta/kazališta“ uradjeno je kroz vizuelni prikaz primarnih dokumenata (plakati i naslovnice izdanja).
Strukturni sadržaj monografije pored uvoda i kratkog opisivanja procesa obnavljanja Susreta, kao i sažetka, obuhvata još šest poglavlja koji vizuelno tretiraju sve programske sadržaje.
U dijelu koji je označen kao dizajn obnovljenih Susreta pokazani su svih dvadeset plakata koji su predstavljali vizuelno oko Festivala. Prvi plakat za obnovljene Susrete, one XIX-te, uradio je Zvonimir Marić. U periodu od 2003. do 2017 godine plakate je dizajnirao Zdravko Mićanović, dok su po naredna dva uradili Jakov Amidžić (2018 i 2019.godine) i Damir Pirić (1920 i1921.godine).
U dijelu koji tretira Monografije o Susretima i na Susretima objavljene su njihove naslovnice. Među monografskim izdanjima posebnu pažnju zavređuju ona o Safetu Pašaliću, Dušanu Kovačeviću, Branku Gavelli, Fabijanu Šovagoviću, Danilu Bati Stojkoviću, i drugima.
U trećem dijelu monografije navedeni su antologijski dramski sadržaji u tri kola, po četiri toma. Objavljene su sve pobjedničke drame, kao i Antologija bošnjačke drame.
Različite publikacije i projekti o Susretima i sa Susretima su brojni i obuhvataju preko stotinu raznih izdanja.
Pozorišno dokumentarne izložbe i plakati koji su ih pratili su prikazani u petom poglavlju, dok su u šestom dijelu prateći programi, koji su se odvijali sa najznačajnim živim sudionicima kazališnog života u regionu.
Svaki od pobrojanih segmenata monografije nosi sa sobom univerzalne poruke. Zbog univerzalnih vrijednosti svaki od protagonista, bilo da su u pitanju pisci, glumci ili reditelji, predstavlja dio regionalne i šire kazališne i kulturne baštine. Na taj način Susreti pozorišta / kazališta svojom ulogom u teatarskom i festivalskom životu prevazilaze uske geografske okvire u koje su pozicionirani sticajem prostornih okolnosti.
Inače, početak obnavljanja Susreta nije bio nimalo lak. Poslije desetogodišnje stanke (1991- 2002) prouzrokovane dekonstruktivnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, i predhodno održanih osamnaest Susreta (1974-1991), druge godine trećeg milenijuma, obnovljeni su Susreti pozorišta BiH u Brčkom. Koncept Festivala je determinisan dramskim tekstom pisanim na jednom od tri jezika (bosanski, hrvatski, srpski), kojim govore konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini. Jezičke različitosti dramskih tekstova, kao jedno od bitnih identitetskih svojstava tri konstitutivna naroda koji egzistiraju u BiH su ono po čemu je ovaj Festival prepoznatljiv u teatarskim i kulturnim krugovima. Navedena prepoznatljivost je prva kvalitativno manifestna odrednica obnovljenih Susreta pozorišta BiH. Druga prepoznatljiva odrednica je sadržana u karakteru ovog Festivala kao jedinog državnog u prvim godinama trećeg milenijuma. Naime, do prvih obnovljenih Susreta, 2002.godine, ili u ukupnom omjeru devetnaestih po redu, u Bosni i Hercegovini nije bilo prostora, ambijenta ili mjesta susretanja, bilo festivalskog, bilo nekog drugog teatarskog ili kulturnog, na kome su i u kome su svoja ostvarenja prikazivali poslenici iz oba B-H entiteta. Devetnaesti Susreti pozorišta Bosne i Hercegovine koji su održani od 31.oktobra do 8.novembra 2002.godine su prvi Festival koji je imao državni karakter i na kome su učešća uzeli pozorišni ansambli iz Federacije BiH i Republike Srpske. Dva navedena prepoznatljiva odredišna znaka su središnje mjesto u organizovanju Susreta pozorišta BiH i veoma značajni strukturni segmenti festivalskog pozorišnog bića.
Teatarsko biće obnovljenih Susreta pozorišta BiH u Brčkom je veoma kompleksno i sačinjavaju ga: pozorišna djela i predstave u okviru programa Susreta, pozorišne kuće u čijoj produkciji su nastala pozorišna djela koja se prezentuju publici u najsjevernijoj teatarskoj luci Bosne i Hercegovine, pa onda autori dramskih djela koji pišu na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Taj složeni pozorišni organizam festivalskog bića sačinjavaju još i: glumci, reditelji, scenografi, kostimografi, autori muzike i veliki broj drugih stvaralaca i protagonista koji su učestvovali ili učestvuju u izvodjenju predstava na daskama brčanskog Doma kulture.
Inicijativa o obnavljanju Susreta pozorišta/kazališta BiH nije naišla u početku na potpuno odobravanje svih teatarskih institucija, prije svih onih u Federaciji BiH. Kao argumeni zbog čega ne treba obnavljati Susrete su navođeni razlozi koji su bili isključivo dnevno političke prirode, a manje teatarsko estetske i organizacione.Upravnici Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, tuzlanskog Narodnog pozorišta, Narodnog pozorišta iz Mostara i Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, iz toga perioda, su naveli u pismu tadašnjem gradonačelniku Brčko Distrikta Siniši Kisiću da ne namjeravaju učestvovati na Festivalu u Brčkom dok god su u Gradu na Savi obilježja koja, po njihovim uzusima, simbolizuju „mrak i nacionalizam“. Međutim, suština je bila nešto drugo i predstavljala je direktno miješanje politika koje su tada ovi direktori teatara personifikovali. U drugom dijelu pomenutog pisma vide se stvarni razlozi zbog čega se ne žele obnoviti Susreti. Naime, pomenuti su nastojali da „ubace“ u igru njih direktore i da se oni pitaju o svemu u okviru Susreta. Da je to urađeno, vjerovatno im, simboli „mraka i nacionalizma“ ne bi smetali. Ne bi ih ni primijetili. Zapravo bio je to pokušaj i nastojanje da jedna uža esnafska grupa interesno i klijentelistički povezana preuzme sve ingerencije oko organizovanja i koncipiranja Susreta pozorišta/kazališta BiH. Značilo je to, dalje, da ova gupa centralizuje sve pozorišne festivale u BiH, kako je to i uradila sa nekim drugim(Jajce i Zenica, tada u osnivanju).
Nasuprot tom (ne)činu pokušaja sprečavanja organizovanja Susreta pozorišta/kazališta BiH ili makar njihovom daljem prolongiranju postojala je jedna druga grupa pozorišnih kuća koju su činila dva najveća i najbolja BH pozorišta (Narodno pozorište iz Sarajeva i Narodno pozorište Republike Srpske iz Banjaluke) koja su dala bezrezervnu podršku inicijativi za obnavvljanje brčanskog Festivala. Istina je da je jedno od pomenuta dva pozorišta, tada, bilo protiv obnavljanja Susreta istih ne bi bilo, i pitanje je kada bi otpočeli i da li bi to bilo u naznačenom koncepcijskom okviru.
Utemeljiteljska uloga sarajevskog Narodnog pozorišta i banjalučkog Narodnog pozorišta Republike Srpske u obnavljanju Susreta pozorišta/kazališta je nemjerljiva i kako se ovaj Festival po svom značaju i kvalitetu uzdiže iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, je sve veća. To je prava slika koja ne blijedi o ova dva pozorišta i obnavljanju Susreta pozorišta / kazališta.
Plakati, zatim naslovnice monografija i antologija, kao i drugih publikacija nabolje govore o tome koliko se uspjelo u festivalskoj misiji promovisanja dramskog pisca i kazališta uopšte. O tim i takvim dostignućima moguće je, pored ostalog, govoriti i putem grafičkih i izdavačkih rješenja koja su obilježila dvodecenijsko obnovljeno festivalsko trajanje.
Pišu: Jakov Amidžić, Srđan Vukadinović