U predstavi Krešimira Dolenčića “Darian, hrvatski kralj samopomoći” Fabijan Komljenović tumači ulogu odvjetnika Perkovića koji zapravo djeluje po nekakvom šablonu. On ne razmišlja mnogo nego podatke koje zna samo iznosi i onda kada dođe u susret s nekim ko je kao Darian, koji ga potpuno izbacuje iz tog njegovog šablona, doživljava obrat.
Kako se osjećate u Brčko distriktu i kako vam se sviđa publika?
Zapravo sam prvi put i vrlo kratko ovdje ali nekako sam jako zadovoljan. Jako smo lijepo dočekani i što se tiče ovih stvari koje nisu samo kazalište, hotel i ostalo, ali publika je jako srdačna i imam dojam da su nas veoma lijepo primili.
Vaše mišljenje o festivalu pozorišta u Brčkom?
Mnoge moje kolege su već bili i jako lijepe stvari sam čuo o festivalu. Baš sam sretan da sam zapravo tu jer mi se čini jako dobro organizirano i mnogo je različitih predstava na festivalu, što mislim da je bitno, pogotovo za publiku.
Kako ste doživjeli svoju ulogu u ovoj predstavi?
Ovo su sve neke uloge koje su na granici s karikaturom, znači pokušavamo prikazati nekakav svijet, život Hrvatske ali i svijeta koji jest poznat nama ali malo odmaknut od svega toga. Ja igram tog odvjetnika koji zapravo djeluje po nekakvom šablonu. On ne razmišlja mnogo nego podatke koje zna samo iznosi i onda kada dođe u susret s nekim ko je kao Darian, koji ga potpuno izbacuje iz tog njegovog šablona, doživljava obrat. Ja sam se pokušao igrati s tim da napravim to na neki način gotovo klaunski gdje je on jako izražen u tijelu, a preko toga i u govoru. Time sam se bavio i to mi je bilo vrlo zanimljivo.
Koja je glavna poruka ove predstave?
Ova predstava je nekako zanimljiva jer je mnogo elemenata koji su vrlo odmaknuti i na neki način smiješni, međutim ima nekoliko elemenata koji su dirljivi. Pogotovo odnos starog i Dariana koji govori o toj nekoj potrebi. Bez obzira u kakvom se svijetu nalazimo imamo jako veliku potrebu za bliskošću i za nekom toplom komunikacijom preko koje se osjećamo sigurnim.
Koliko iskren zagrljaj znači čovjeku?
Mislim da nam je to svima danas jasno. Kada smo primorani biti odmaknuti jedni od drugih, kada nam je to tako postalo udaljeno i zabranjeno na neki način, tek mislim da sad shvaćamo koliko nam zapravo znači i koliko je potreban iskren zagrljaj.
Koja vam je najdraža uloga u glumačkoj karijeri?
Bila je jedna uloga koju sam jako volio od istog ovog redatelja a riječ je o predstavi “Famozna” gdje sam igrao Cosmea McMoona, pijanista koji je pratio Florence Jenkins. To mi je jako draga uloga ali i ova je vrlo bliska njoj. Vrlo sam mlad u ovome poslu pa još uvijek ne razlikujem uloge, dobre ili loše, nego svima pristupam nekako jednako aktivno tako da su mi sve zapravo drage.
Glumite i u dječjim predstavama kazališta Poco loko, a također možemo vas čuti i u sinkronizacijama Netflixovih igranih i animiranih filmova. Kako je glumiti u dječjim predstavama?
Vrlo izazovno. To je jedan da kažem žanr koji me potpuno osvojio. Jako volim igrati u dječjim predstavama jer je ta publika najiskrenija. Ako nešto njima ne odgovara u predstavi oni to odmah vrlo direktno kažu da im se ne sviđa, a isto tako kad im je jako zabavno, dobro i poučno vole prići i reći da im je bilo dobro. Tako je izazovno jer dječju pažnju treba vrlo precizno i pažljivo ubirati i držati tu pažnju na različite načine, a s druge strane bitno je da te predstave budu poučne za djecu, da na neki indirektan način preko njih uče i to je recimo što mi se sviđa kod dječjeg kazališta.
Savjeti starijih kolega uvijek su dobrodošli. Sjećate li se nekog posebnog savjeta?
Mnogo je bilo savjeta ali s obzirom na to da se još uvijek školujem za ovaj zanat, onda pokušavam to sve sabrati u glavi, ali uvijek je puno nekakvih misli koje prolaze kroz glavu tako da sad ne znam nešto izdvojiti. Ono što mnogi kažu i čega se pokušavam držati jeste da kad se dođe na scenu, da se sve ono o čemu smo radili, o čemu smo razgovarali i čime smo se bavili da se negdje “zaboravi”, da se prepusti tom momentu i zapravo da se ono što smo zamislili živo stvara na pozornici.
Vi ste veoma mlad glumac i još uvijek studirate. Šta poručiti mladim ljudima koji žele da se bave glumom?
Ovo mi je zapravo najteže pitanje. Ponekad pomislim, pogotovo danas jako nas je puno i zašto upisivati mlade ljude kad nas ima puno a tržište nije tako veliko. Međutim ako neko ima strast, volju i ako je prije svega željan i sposoban raditi, ako je predan onda ga ništa ne može zaustaviti na tom putu. Ako ima želju i volju onda treba ustrajati i onda se prilike otvaraju.
Razgovarala: Suada Malkanović
Foto: Dejan Đurković