Splićanka, koja je nagrađivana mnogobrojnim nagradama, te je ujedno pozorišna, filmska i televizijska glumica, sa harizmatičnim osmjehom i nesvakidašnjom životnom energijom predstavila se publici u Brčkom s ulogom Eve u predstavi pod nazivom „Darian, hrvatski kralj samopomoći“ u režiji Krešimira Dolenčića, Satiričnog kazališta Kerempuh iz Zagreba.
Činjenica je da smo svjedoci velikih promjena! Te promjene dosežu i do naše rutine koju svakodnevno obavljamo. Takođe, te velike promjene je još više ubrzao i virus na globalnom nivou i upravo smo te promjene mogli vidjeti u ovoj predstavi … Da li smo u svemu tome izgubili realnost?
U ovom vremenu gdje je sve digitalizovano, gdje znamo da je 80% lažnih vijesti, mi i dalje vjerujemo. Iz toga proizilazi da ulazimo u neke rasprave gdje ne znamo provjerene činjenice, gdje smo ih samo negdje pročitali i to ostavlja prostor za manipulaciju, kao što je uloga koju sam odigrala potvrdila ovu činjenicu. Smatram da bismo trebali biti svjesni da i to ide nekome u korist. Nažalost!
Odigrali ste ulogu Eve, čega je ona zapravo simbol? Da li je Darian uspio i nju promijeniti?
To je sad, ipak, trik pitanje. Da li se Eva zaista promijenila ili i dalje ima korist u svemu tome … Ona mu je otkrila sve! Eva i dalje zarađuje od svog posla i ona znalački vodi te ljude, zapravo ona vješto manipuliše. Ja ne znam šta je strašnije, baldahini ili zapravo da je takva ušla u vjerski fanatizam.
U štampanim medijima, jednom prilikom ste izjavili da biste više od svega voljeli dobiti mušku ulogu? Zbog čeka toliko dugo insistirate na tome?
Ovog puta ću opet uputiti apel po ko zna koji put: „Želim da igram mušku ulogu“. To je moja energija i moj osjećaj, muške uloge su nekako uvijek bolje napisane, ali i kroz istoriju ih je bilo mnogo više. Na scenu dolaze novi pisci i nadam se da će ženski likovi biti pokretači radnje, a ne samo muški pol.
Poruka koju biste nam poslali za bolje sutra?
Ovo je apsolutno svijet promjena i izazovno je svima nama od beba pa do starijih ljudi. Smatram da ako se okrenemo prema sebi i unutar sebe, mislim da nema većeg prostora za promjenu onoga u nama, to je moja poruka – OKRENUTI SE PREMA SEBI.
————————————————————–
Rođena je u Splitu 09. 06. 1981. Osnovnu školu i Drugu jezičnu gimnaziju završava u Splitu. Od osme godine pohađa dramske radionice za djecu i mladu u sklopu GKM-a Split pod vodstvom Gorana Golovka. U međuvremenu igra predstave u HNK Split i GKM Split ( „San Ivanjske noći“, „Tetovirana ruža“, „Gospoda Glembajevi“…) 2002. upisuje Akademiju dramske umjetnosti, a 2006. završava je u klasi Vinka Brešana. U ansamblu Kerempuha je od 1. februara 2009.
Nagrade i priznanja:
- Nagrada za najbolju žensku ulogu, Avignon festival, Francuska za ulogu Puka u “Snu ljetne noći” /redatelj: G. Golovko/ – 2000.
- Rektorova nagrada za “Balade Petrice Kerempuha” M. Krleže /redatelj: Boris Svrtan/ – 2005.
- Nagrada za najbolju žensku ulogu, Festival pučkog teatra za “Balade Petrice Kerempuha” – 2006.
- Nagrada za žensku ulogu, 1. Festival hrvatske drame za djecu, Marulić za ulogu u “Crvenom kišobranu” V. Stahuljak /redatelj: Želimir Mesarić/ – 2008.
- Nagrada za žensku ulogu, Assitej, za ulogu u “Hej, ima li tamo koga?” J. Gaardera /redatelj: D. Harjaček/ – 2008.
—————————————————————–
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Dejan Đurković