Samo na drvetu sa gorkim korijenom rastu slatki plodovi
Narodna poslovica
Ovogodišnji regionalni Susreti pozorišta/ kazališta u Brčkom, 37. po redu, prvi put su se odvijali u uslovima panedemije uzrokovane virusom korona, a neizvjesnost održavanja Sureta trajala je bukvalno od samog početka, pa do proglašenja pobjednika ovogodišnjih Susreta.
Prva predstava, početak Sureta i prvi dvostruki šok; odlična predstava koja govori o položaju pozorišta i kulture u društvu, ali u dvorani Doma kulture bez prisutva publike!? I mada su glumci bili u čudu, jer prvi put igraju predstavu bez publike, dobru predstavu koju su, sem za svoj repertoar, radili namjenski i za Surete teatra u Brčkom, i nevjerica, i tuga, i šok, prigušeni inat, i iskonska potreba da se predstava odigra, da glumac na „daskama koje život znače“ postoji i u DOBA KORONE, bez publike, ali zbog predstave, pozorišta/kazališta, umjetnosti, kulture, magije zrcala u kojem se proz predstavu i tetar zrcali(e) i naš život(i), sudbina, nada, vjera, ljubav i traženje izlaza iz lavirinta u koji smo ubačeni protiv svoje volje.
Drugo jutro i drugi dan, već se disalo lakše, ostvarene su prve komunikacije sa glumcima, rediteljima, scenografima, inspicijentima, publika je putem HIT TV Brčko i linka Sureta mogla da gleda, putem „Hronike Sureta“ Radio Brčkog, da sluša, i putem mnoštva portala mogla da čita, ono što najviše voli, ono što se ne može nadomjestiti, kompenzirati, provući kroz neku drugu dimenziju i izostaviti – predstavu, dramu i glumce. Magiju i ritual i radnju koja postoji samo u umjetnosti.
Ovogodišnji Sureti pozorišta/kazališta u Brčkom, zaista su bili drama za sebe. Nakon tri predstave koje su igrane u dvorani Doma kulture i nakon toga emitirane putem medija, jer zbog propisanih zakonskih mjera zaštite od korona virusa i pandemije u kojoj se nalazimo, publika nije mogla biti u dvorani, došla je i prva predstava putem video-linka, ili video zapisa. Dobro je – Susreti idu dalje. Nit kontnuiteta 37. Sureta pozorišta/kazališta u Brčkom nastavlja se, ali Bilten, šta sa razgovorima sa protagonostima predstave, pozorišnim kritičarima, teatrolozima i svima koji su uključeni u Festival, od direktora Festivala Jakova Amidžića, umjetničkih direktora, novinara … i onda se lijepo dosjetimo mi novinari da živimo u eri IT tehnologija.
Naravno da ja nisam Šekspir, a nemam ni kraljevstvo, ali radosno sam uzviknuo „Dajem kraljevstvo za meil“. I prokinulo je. Krenulo je. Obilje dobrih intervjua, članaka, kritika, osvrta, sve se slilo u redakciju Biltena Sureta, a kako je bilo gl. i odg. uredniku kojeg sam već pomenuo i uredniku Almiru Zalihiću, nekom drugom zgodom.
Kad sam prelistao prva dva broja biletna mojoj sreći nije bilo kraja, od prijeloma, sadržaja, štampe, Bilten za najveću ocjenu. I da. U ime svih mojih kolega koji su radili za Bilten ili druge medije hvala veliko svim akterima predstava koji su odogovarali meilom na naša pitanja, od Banjaluke, pa preko Mostara, Beograda, Zenice, Osijeka, Sarajeva, pa opet do Beograda, i konačno – Zagreba. Hvala im do srca, jer veliki su to umjetnici i veliki su to ljudi. Iskreno!
Zavjesa na 37. Susrete pozorišta/kazališta u Brčkom lagano se spušta, malo smo tužni jer je čarolija načas prekinuta, ali i veseli i ustreptali što su Susreti preživjeli i respirator, i pokazali i dokazali da je kultura, teatar i umjetnost itekao žilav medij. Neuništiv.
Ovozemaljske i onozemaljske sile hvala vam!
Budimo odogovori i tačno onokiko koliko smo voljeli i ljubili Susrete u Brčkom, a oni nam uzvratili istom mjerom, čuvajmo se korona virusa i poštujmo epidemiloške mjere, da bismo dogodine imali Surete i naslov SUSRETI BEZ KORONE. LP svima, iskreno i od srca. VIDIMO SE I DOGODINE U BRČKOM!
Piše: Suvad Alagić
Foto: Dejan Đurković