Osvrt Srđana Vukadinovića: Crnohumorni život s(a) vezom i „Cabaret preko veze“

Festivalsko trajanje na Susretima pozorišta/kazališta tradicionalno zatvara kazališna predstava mimo konkurencije. Kada su u pitanju XXXVI-a dešavanja na festivalskoj pozornici u Brčkom tu ulogu će „odigrati“ u koprodukciji Satiričko kazalište Kerempuh i Kazalište Moruzgva iz Zagreba. Izvešće crnohumornu predstavu „Cabaret preko veze“, koja je autorski projekat Ivana Lea Leme.

Život uz vezu i sa vezom prilikom svih aktivnosti, koje su čak i one najbanalnije, obavezno podrazumijeva „uspješan“ završetak preduzetog. Nezamislivo je u drugoj deceniji trećeg milenijuma postalo u većini segmenata južnoslovenskog regiona završiti neki posao, a da se pri tome ne potegnu ili intersne veze opredmećene u nekom materijalnom dobru ili kumovske, bratstveničke, zavičajne, klanovske ili veze nekog drugog karaktera. Postalo je pravilo da se nijedan posao u biznisu ne može završiti ako se nije „u talu“ sa vlastima ili nekim moćnim i uticajnim pojedincima u vladajućem establišmentu.

Koruptivne mreže su potpuno osvojile Region. Isprepletane su do najmanjih šrafčića državnih i poslovnih administracija. Čak se i zakonski propisi donose uz značajan uticaj koruptivnih radnji. Neki zakonski propis treba donijeti u najvišem zakonodavnom tijelu da bi se ostvario skriveni interes određenog tajkuna ili kompanije.

Ono čime se bavi zagrebačka predstava su, upravo, propisi koji običnog čovjeka, odnosno u ovom slučaju osam ženskih likova čine nesigurnim i zabrinutim. Iz razloga što oni koji su skloni poslovima preko veze neće ni doći pod udar istih pomenutih propisa. Zahvaljujući toj magičnoj moći života s(a) vezom izbjeći će i određene procese i krivične radnje koje bi inače protiv njih i bile preduzete da nije tih vaninstitucionalnih kanala kojima se bukvalno sve rješava.

I upravo zabrinuti i obespravljeni čovjek koji ne može nikako zaposliti svoje dijete ili koji bezuspješno čeka pred šalterima, jer mu nisu koruptivni mehanizmi ni bliski, ni dostupni, će biti predmet određenih radnji koje predviđa zakon. Kao da su propisi pravljeni za njih, a ne za one druge koji rade posao koji je debelo ispod ivice zakona.

Ali, ta društvena stvarnost je kako u predstavi protagonistkinje kažu „samo celofan u koji su umotane unutarnje borbe, strahovi, padovi i pobjede“. Sve te traumatične situacije prolaze ženski likovi u pozorišnom projektu „Cabaret preko veze“. Iz stanja koja su neurotična izlaze jače i snažnije. Spremne da se odupru nadolazećoj tiraniji svih mogućih veza i vezica, ali i da izađu kao pobjednice u tmurnim životnim dešavanjima.

Nerijetko su veze i vezice vezane za porijeklo i kraj iz koga dolaze oni koji su skloni takvom činjenju (ne)radnji. Obično se došljaci u neke gradske sredine grupišu u određene „zavičajne klanove“ koji nemilice na raznorazne pozicije dovode svoje bliske i dalje srodnike, kao i poznanike samo da bi eliminisali one domicilne. Ta vrsta ostvarivanja i dobijanja pozicija je u ovoj kabaretskoj koprodukcijskoj predstavi ostvarena i pokazana na primjeru  Zagreba i Splita. Reditelj je jednu Splićanku smjestio u fotelju gradonačelnice grada Zagreba.

U svojim direktnim kabaretskim monolozima glumice Ana Maras Harmander, Mirela Videk Hranjez, Linda Begonja, Ines Bojanić, Mila Elegović i druge u direktnom kontaktu i komunikaciji, u formi stand-up komedije, veoma uverljivo dočaravaju stanje savremenog društva, koje nužno ne mora biti ono hrvatsko. U takvom društvenom segmentu Regiona sve se događa preko veze, a to se najbolje može razotkriti oči u oči, glumica i publike. Jer, budući da se zakoni ne primjenjuju na onima koji su nosioci koruptivnih i nepotističkih radnji, onda ostaje javnost i direktno ukazivanje na počinioce takvih nedjela, kako bi se na taj način razotkrili i raskrinkali. A crnohumorna predstava „Cabaret preko veze“ je u tom zadanom cilju i namjeri uspjela.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Internet