Razgovor sa selektrom 36. Susreta, profesorom i glumcem Vladom Kerošević

Nakon svih odgledanih predstava, a s obzirom na festivalske propozicije koje jasno određuju, između ostalog, tekst domaćeg autora na jednom od tri naroda BiH, niste imali lagan zadatak izabrati najbolje među najboljem?!

Moram priznati da nije bilo lako, ali je bilo zadovoljstvo surađivati sa svim kolegama iz teatara, kako iz BiH , tako i regiona. Mislim da sam imao sreće da je, ove godine, bila zanimljiva ponuda u svim segmentima prema kriterijima koji definiraju Susrete, tako da imamo zanimljive predstave, vrlo kvalitetne; urešene mnogim nagradama na teatarskim festivalima u regionu. S druge strane imamo predstave iz BiH, koje će se natjecati u kategoriji za najbolji dramski tekst. Tu su tri vrlo značajne predstave (praizvedbe),  nastale prema tekstu živućih pisaca. Također, bit će izvedene predstave koje su rađene po tekstovima već ranije insceniranim i ekramiziranim, već viđene na susretima u Brčkom, ali u novom čitanju i postavci, tako da će publika imati jednu kvalitetnu kazališnu lepezu, u kojoj će biti sadržano sve ono što se može staviti pod moto „Zatočeni u prošlosti“.

Zbog čega je svih osam drama zatočeno u prošlosti?

Zbog toga što je zatočeništvo u prošlosti karakteristika nemoći života u sadašnjosti i u budućnosti na Balkanu. To je tematski okvir, koji obrađuju sve predstave selektirane u takmičarski program 36. Susreta pozorišta/kazališta, Brčko-Distrikt, BiH, 2019. Idejno estetski, ova karakteristika nemoći života izuzetno je kvalitetno i kreativno, koncipirana, obrađena, izrežirana i odigrana u svim predstavama tako da konotira sa vremenom u kojem danas živimo.

Kazali ste život u prošlosti na Balkanu. Kakav je taj čovjek bio tada i sada?

Priče su o balkanskom čovjeku koji je potpuno ovisan o zbivanjima iz prošlosti, a neadaptabilan na izazove iz sadašnjosti dok o budućnosti nema niti govora. Čovjek koji živi u prošlosti je, nažalost, odrednica vremena i prostora u kojem živimo, odnosno metafizike tla ovog balkanskog karakazana.

S obzirom na to mjesto čovjeka u društvu, sve predstave ipak nude neke različitosti koje bi se žiteljima Distrikta, kao multietničkog prostora, trebale dopasti. Šta vi mislite o tome?

Iskreno se nadam da će im se dopasti, jer se radi o velikim autorima. Između ostalih, tu je Dragoslav Mihailović, Abdulah Sidran, Ranko Marinković, Ivo Brešan, Vida Ognjenović, Miroslav Krleža, kao i dva mlada autora Nedžma Čizmo i Dario Bevanda. Znači sve predstave su stilski i žanrovski različite, ali ono što je odlika ovogodišnjih Susreta jeste da će Brčaci imati priliku vidjeti šest velikih, gabaritnih predstava, gdje, u svakoj od predstava, igra od 10 do 20 velikih glumačkih imena, ali i likova koje će ti glumci tumačiti.

Iz životopisa:

Vlado Kerošević je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1978. godine u klasi profesora Minje Dedića. Nakon diplomiranja angažiran je u ansamblu Narodnog pozorišta Tuzla gdje ostaje do 1993. godine. Od 1999. godine radi kao profesor glume i govora na Akademiji dramskih umjetnosti Tuzli, gdje vrši dužnost dekana. Godine 2002. osniva Teatar Kabare Tuzla. Po svom organizacijskom i programskom konceptu ovaj Teatar je kamerni i moderni kazališni mehanizam. Za nekoliko godina egzistiranja uspio se razviti u repertoarsko kazalište. Profesor Kerošević igrao je brojnim predstavama, filmovima i serijama, a za svoj rad nagrađen je brojnim domaćim i regionalnim nagradama.

Piše: Ivana Pirić