Zalihić: Domaći pisac, novi pozorišni sadržaji, aktuelnosti sadašnjeg trenutka i mali čovjek u njemu

Održani u dinamičnoj atmosferi, pod selektorskom palicom Željka Mitrovića, XXXV Suseti pozorišta / kazališta u Brčkom potvrdili su svu ozbiljnost festivala, te ono što je najbitnije – njegovu nasušnu potrebu. To se, prije svega, potvrdilo u regionalnoj dimenziji festivala, u pratećim programima koji su podignuti na znatno viši nivo, te u posjećenosti i toplom prijemu festivalskih predstava.

Internacionalna ili regionalna dimenzija festivala pružila je mogućnost poređenja i tačnijeg sagledavanja formalnih i tematskih karakteristika današnje regionalne pozorišne produkcije.

Prateći programi povećali su specifičnu pozorišnu težinu manifestacije jer su pored izložbi, promocija, izdavaštva, okruglog stola, prikazali iznimno važan projekat, koji sistematizira ogromnu teatarsku bašinu. Prof. dr. Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić su uradili ogroman posao. Uradili su ono što bi trebali raditi instituti. Impresivno je bilo predstavljanje tih publikacija: Ovom prilikom pomenimo tek neke: Pozorišne  težnje književne tradicije i modernizma Alekse Šantića, Kazalište hrvatskog Petrarke – Hanibala Lucića, Pisac dubrovačkog baroka Ivan Gundulić u kazalištu, Pozorišni čini boema lirske duše Đure Jakšića, Pozorište Ahmeda Muradbegovića –ekspresionistickog  pisca  velikih dometa, Žanrovska raznovrsnost kazališta Milana Begovića, Pjesnik hrvatskog modernizma Antun Branko Šimić i kazalište; a kao kruna svega monografija Scenski kosmos Dušana Kovačevića.Nakon svega, kad pogledamo kako je izgledao i šta je proizveo ovogodišnji festival, lako uočavamo da je selektor Željko Mitrović pri komponovanju repertoara sam sebi zadao tri osnovna zadatka. Domaći pisac, novi pozorišni sadržaji, aktuelnosti sadašnjeg trenutka i mali čovjek u njemu.

Prikazane predstave su pokazale da su zadaci ispunjeni. Pozorište/kazalište pokazalo je apsolutnu empatiju prema najakuelnijim problemima naše sadašnjice: migraciji, emigraciji, korupciji, nezaposlenosti, ratu, poraću, klaustofobiji, nacionalizmu. Kazališni umjetnici su pokazali da nisu ravnodušni spram aktuelnih društvenih problema. Oni pokušavaju da pokažu relevantnost pozorišta u sadašnjem trenutku, ali i da predstave kako se pozorišni medij može koristiti u vremenu koje ima mnogo brže medije, koji mogu gotovo momentalno da reaguju na društvena pitanja. Prikazane predstave se prema temama, pozorišnom jeziku i umjetničkim ostvarenjima mogu označiti kao različite po mnogim elementima, ali ipak imaju nešto zajedničko. Sve su angažirane, sve upozoravaju na društvene anomalije i sve se bave takozvanim društvenim marginama. To ukazuje da pozorišta u regionu nisu sasvim apatična i imuna na dugogodišnje društvene probleme. Umjetnost ne može promijenti svijet, ali može postavljati pitanja, može tražiti odgovore. Čovjek je dramatično biće u kojem se odvija bitka između onoga što on jest i onoga što treba biti. Pozorište je, definitivno, na strani onog što čovjek treba biti.

Da zaključimo. Ove godine je u okviru programa XXXV susreta pozorišta/kazališta u Brčkom izvedeno osam predstava, što je, otprilike, maksimum i za neuporedivo razvijenije i mnogo bogatije pozorišne sredine. Pa ipak, i ovoj je sredini potrebna aktivna promjena i kolektivna saradnja za boljitak cjelokupne kulturne zajednice.

Piše: Almir Zalihić

Foto: Dejan Đurković