Vukadinović: Angažirani teatar i „Jedvanosimsoboakalomistobo“

Čudni mogu da budu putevi pojedinih pozorišnih predstava kada su u pitanju njihova učešća na kazališnim festivalima. Predstava „Jedvanosimsoboakalomistobo“, rađena u produkciji sarajevskog SARTR-.a, koja je premijerno izvedena na matičnoj sceni 18.oktobra 2017.godine, nije prošla selekciju za XXXIV Susrete pozorišta / kazališta u Brčkom. Bila je prijavljena i selektor je smatrao da ne zaslužuje da se nađe u zvaničnom programu tadašnjih Susreta. Ponovo je prijavljena za zvaničnu selekciju 2018,goidine i uvrštena je u takmičarski dio programa XXXV Susret.

Potpuno istovjetna priča i tema kao i u banjalučkoj predstavi „Naši dani“ je i u sarajevskoj, SARTR-ovskoj. Odlazak mladih ljudi iz zemlje u neke treće zato „što njihov otac nije u nekoj političkoj partiji, u pravo vrijeme i na pravom mjestu“ je lajt motiv sarajevske inscenacije. U sistemu urušenih vrijednosti nebitno je da li je neko za vrijeme studija bio briljantan, da bi poslije završetka  istih mogao da nađe neki angažman kako bi, bar, u neku ruku obezbijedio svoju egzistenciju. U najboljem slučaju oni ili one čiji očevi ili neka druga bliža rodbina nisu u to za njih pravo vrijeme na pravom mjestu mogu očekivati da dobiju angažman „kafe kuvarica ili noćnih stražara“. A to je dobro po mišljenju  nekompetentih, ali dobro pozicioniranih kreatora sudbina mladih i obrazovanih ljudi jer plata „kaplje“, pa kolika je tolika. Nešto je to što je najmanje dobro po one koji hoće i na poslovnom planu da se ostvare kao što su se ostvarili u školovanju. A još manje je dobra plata koja „kaplje po malo“. Nije dobra atmosfera u kojoj ti mladi ljudi žive, i u kojoj će koliko sjutra graditi karijeru. Izgrađivanje profesionalne karijere po modelu partijske pripadnosti ili bliskosti određenim krugovima u vlasti je  nešto što je protivno njihovom poimanju izgradnje sistema vrijednosti koji su oni dobro ispoštovali kroz svoje visoke ocjene na fakultetima. Zato njih van zemlje ne tjeraju ni niske plate, ni lošiji standard življenja. Oni odlaze zbog nepodnošljive atmosfere koja je stvorena u profesionalnim odnosima i karijernim postignućima.

Na mnogo složeniji odgovor na pitanje: zašto mladi odlaze van zemlje?, odgovara predstava teatra SARTR, čiju režiju potpisuje Aleš Kurt. Ova socijalna komedija ulazi dublje u genezu toga odgovora koji je mnogo širi od onoga „nema posla i perspektive“. Protagonisti sarajevske predstave ne odgovaraju direktno na pitanje o blokiranosti sistema za prohodnost uspješnih, ali raznorodnim scenskim sredstvima nude taj direktan odgovor.

Komad „Jedvanosimsoboakalomistobo“, čiji je naziv nastao po imenu prvog albuma grupe „Protest“, je zapravo istraživački teatarski projekat u kome su autorica i autor teksta Nejra Babić i Aleš Kurt samo rukovoditelji toga labaratorija. Kazališno modelovanje gorućih socijalnih tema, a nema aktuelnije od sve većeg odlaska ljudi iz zemlje, je oblježje angažiranog teatra koji je odgovoran prema aktuelnom društvenom stanju koje društvo vodi i u biološki, i profesionalni nazadak. Ova predstava sve to donosi, makar, na nivou targetiranja pomenutog socijalnog problema.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Dejan Đurković