Derviš Sušić – Naš suvremenik

„Liječim ja tako rod svoj nesrećni, zaboravim se, kad jednom, dok sam dahtao od umora na podu, ne iskrsnu račun: stotinu izliječio, hiljadu nisam, deset hiljada ih čeka na red, a trideset puta deset hiljada i ne znaju za me. „Tako razmišlja Hasan Kaimija, učen čovjek, filozof, liječnik, iscjelitelj, pjesnik i mistik – našao se sred zla vremena, druga je polovica XVII stoljeća, narod se u Sarajevu buni protiv turske imperije, a zapravo zbog ugnjetavanja i nepravdi bešćutnih vlasti, velika je glad i nemaština, a raja hoće da ih on vodi u bunu. A onda, odjednom i neočekivano, dogodi mu se ljubav – ljubav prema ženi, mladoj udovici, kadijinoj pastorki, ali se budi i dugo zapretena želja da sudjeluje u pobuni, da zbaci mrske vlastodršce.

O tim nenadanim pobudama, strastima i nemirima odavno prisutnim ali pomno skrivanim i prigušenim, a sada razbuktalim, govori predstava „Posljednja ljubav Hasana Kaimije“ temeljena na pripovijetci gdje je on glavni lik ali i na drami iz nje proizašloj velikog romanopisca, pripovijedača i dramatičara Derviša Sušića ( 1925. – 1990. ). Premijerno je prikazana nedavno, krajem oktobra u Narodnom pozorištu u Tuzli, režiju potpisuje Goran Damjanac, dramaturgiju Kemal Bašić, scenograf je bio Hari Ejubović, kostimografkinja Vesna Teodosić, a autor muzike i dizajner zvuka Denis Hadžić.

Sušić je klasik bosanskohercegovačke i jugoslovenske književnosti, pisao je dosta za djecu, okušao se i u znanstveno – fantastičnoj literaturi, no romansijerska proza , uz dramu, ono je po čemu ga najviše pamtimo. Nezaboravan je njegov roman „Ja, Danilo „, oštar i beskompromisan satirično – humoreskni obračun sa devijacijama u zemlji izgradnje socijalizma kroz prizmu malog čovjeka, povijesni romani „Pobune“, „Uhode“, „Hodža Strah“, drame „Veliki vezir“, „Jesenji cvat“, „Bujrum“… “Posljednja ljubav Hasana Kaimije“, praizvedena prije gotovo pola vijeka, upravo u Tuzli i odigrana tada i ovdje, prije 45 godina, na prvim Susretima pozorišta / kazališta u Brčkom, u tom njegovom dramskom opusu zauzima posebno mjesto. Nastala prema liku Hasana Kaimije, glavnog junaka istoimene pripovjetke iz zbirke „Pobune“ ( 1966. ), ona će i u tuzlanskoj izvedbi sadržati tu dvojnost pripovjedne proze i dramskog narativa. Damjanac time samo sažima mnoge segmente ovog slojevitog i mnogostrukog lika, svojevrsnog alter ega samog autora: on potencira njegovu duhovnost, gradi ga vrlo precizno i zahvaća sve ono što ta duhovnost može obuhvatiti, ali ne zaboravlja ni svjetovnu stranu njegova bića, bogatstvo izvanjskog života kojim živi. Hasan Kaimija jeste učenjak, mistik, liječnik koji ima gotovo nadnaravnu iscjeliteljsku moć, odličan dijagnostičar i mudar praktičar, ali on je i čovjek slobodna duha, opijen vinom i radostima života – takvome mu se, nakon dugih lutanja i putovanja, dogadja neočekivana ljubav. Naravno, gdje je ljubav, tu su i nezgode, prepreke, sukobi – pred Kaimijom je uskomešan svijet pobunjene mase koja ga hoće za vodju, njegovi protivnici sarajevski kadija i okrutni sultanov egzekutor, Frenk Hasanaga, a uz njega jedino vjerni pratilac Budalina Tale. Sušić je izvanredan pripovijedač, uronjen je u svijet Bosne pod Turskom Carevinom s kraja XVII stoljeća u potpunosti, donosi nam taj svijet živo i plastično kao  da se sada odvija pred nama – njegova proza i drama ništa ne gube od aktualnosti i suvremenosti, pitanja kojima se on bavi – podlost i grabežljivost moćnih spram siromaštva i napaćenosti bijednih i siromašnih – pitanja su vječna i susrećemo ih i danas, samo su se uloge i imena ponešto promijenila. Pita se dramaturg Kemal Bašić: „ Ko su današnje Kadije, ko su Frenk Hasanage? Još važnije od toga je pitanje ko su naši Hasani Kaimije? Imamo li ih? U tom smislu, ovaj dramski tekst od nas traži, onako kako se u njemu traži od Kaimije, da se jasno opredijelimo prema njima i da odredimo stranu. Dakle, jesmo li Kadijini ili Kajimijini? „ Vrlo kompaktan glumački ansambl, predvodjen odličnim Damirom Mahmutovićem u naslovnoj roli, sa izvrsnim pratiocem, Budalinom Taletom, igraju ga u alternaciji Adnam Omerović / Dražen Pavlović, vrlo brižno oblikovanim i precizno donesenim sarajevskim kadijom, igra ga Milenko Ilktarević i Frenk Hasanagom, glumi ga Midhat Kušljugić / posebna je vrijednost te ansambl – predstave uključenost i mladih glumaca ili još studenata tuzlanske tuzlanske Akademije / zaslužan je u najvećoj mjeri da ta pitanja ne zaboravimo odmah po izlasku iz pozorišne dvorane.

Piše: Mladen Bićanić

Foto: Dejan Đurković