Razgovor sa Robertom Krajinovićem koji u predstavi “Ravna ploča” tumači ulogu doktora Rafe.
Kako ste Vi doživjeli ulogu ljekara koju tumačite?
Bilo mi je zadovoljstvo raditi na ovoj predstavi, prvenstveno jer sam vjerovao u ovaj tekst. Što se tiče mog lika, to je alkoholičar, bivši veliki uživalac u nikotinu, koji je iz male sredine otišao u svijet i ponovo se vratio. On je kao neki antipod dotadašnjoj atmosferi u predstavi. Unosi i izvijesnu dozu duhovitosti, komike, ritam se promijeni malo sa ulaskom doktora u scenu. On je na neki način isto čovjek iz sredine iz koje su i glavni likovi i tu vidimo neki sraz između ruralnog i obazovanog dijela, među karakterizacijom likova.
Koliko u stvarnom životu susrećemo takve ljude kao što su glavni likovi ove predstave? Ljude koji ne vjeruju u medicinu, koji se izoluju u svoj svijet.
Uvijek volim da kažem da smo zemlja u kojoj ljudi kad ih nešto zaboli, vole da idu da im neko napiše zapis, a ne da idu kod doktora. To je nešto možda duboko ukorijenjeno u našoj tradiciji. Na ljudima je koji su obrazovani, koji imaju priliku da šire svoje vidike, mentalne i kulturološke, da daju neki svoj mali doprinos za boljitak i napredak sredine, a tih srazova će uvijek biti i bilo je, to je neminovno.
Ko je, po Vašem mišljenju zapravo srećnija i spokojnija osoba? Ljekar koji je obrazovan i prošao mnogo toga, a opet alkoholičar i ovisnik o nikotinu ili Gabro, kojeg je majka cijeli život štitila od spoljnog svijeta?
Ima ona izreka „Neznanje je blagoslov“ u smislu da što manje čovjek zna, da je možda malo i srećniji, te da uživa neku vrstu zaštite od svih nekih stvari koje mu prijete na nekom životnom putu. Sa druge strane, u čovjekovoj prirodi je da istražuje i da traži odgovore. Tako da je možda to pitanje, da li je bolje biti svjestan sredine u kojoj jesi i nositi breme svih problema i boriti se sa tim ili biti nesvjestan cijele situacije oko sebe i na neki način pragmatski možda lakše proći kroz život, izbor pojedinca svakog ponaosob.
Predstava se u Brčkom igra prvi put. Koji su Vaši utisci?
Predstava je nastala ove sezone, igrali smo je do sada samo u matičnoj kući, a nadam se da će biti i prilike da je igramo i u drugim gradovima u BiH. Sve u svemu bilo je zadovoljstvo raditi na predstavi, nadam se da će imati dug život
Razgovarala: Dejana Krstić
Foto: Dejan Đurković