Osvrt na predstavu “Moja fabrika”: Od utopije do apokalipse

Zadnje natjecateljske večeri brčanskih pozorišnih / kazališnih susreta nastupio je glumački ansambl Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice sa predstavom „Moja fabrika“ redateljice Selme Spahić prema proznom tekstu novinara i književnika Selvedina Avdića. Dramatizaciju potpisuju Bojana Vidosavljević, redateljica i Emina Omerović, ujedno dramaturginja predstave, scenografiju i kostim dala je Sabina Trnka, Thomas Steyaert autor je scenskog pokreta i koreografije, a muzike i njenog izbora: Basheskia & Edward EQ.

Sam autor knjigu naziva „intimna monografija“ želeći i time istaknuti da su u njegovoj priči ljudi na prvom mjestu, a ne mašine, da se kroz historijat i nastanak Željezare u Zenici pripovijeda o tomu kakav je pečat fabrika utisnula gradu i njegovim žiteljima, što im je, dobro ili loše, donijela, kamo ih je odvela.

Predstava u potpunosto slijedi takav pristup događanjima u i oko fabrike – na to upućuje i dramatizacija, dakle i odabir materijala korištenog u ovom kazališnom projektu, kao i redateljski postupak Selme Spahić, kojoj je i inače insistiranje na toj ljudskoj, emotivnoj, empatijskoj, osjećajnoj komponenti, na punom angažmanu svih protagonista, od fizičke pripreme do uživljavanja i proživljavanja lika što ga tumače, vrlo važna nit vodilja u pripremi i realizaciji svojih autorskih projekata.

Prozni narativ te „intimne monografije“ vodi nas od prvog, ključnog dogadjaja u povijesti Željezare – njenog osnutka 1892., burnih godina štrajkačkih borbi za radnička prava prvih desetljeća XX stoljeća, preko 1948., kada se rađa prvi petogodišnji plan industrijalizacije Jugoslavije koji će dovesti do modernizacije njenih pogona, sve do ratnih događanja na ovim prostorima i nakon toga privatizacije i kolapsa čitavog tog kompleksa.

Dramska radnja gradi se na tim temeljima, a izvori su brojni: prije svega fragmenti same knjige, potom razgovori s bivšim i sadašnjim radnicima, ali i glumicama i glumcima u predstavi od kojih je svatko imao nekoga tko je, sudbinski, bio vezan za Željezaru, tu je, naravno, historijska građa o gradu i njegovoj fabrici, arhivska svejdočanstva i brojni drugi materijali, fotografije, filmski žurnali i zapisi. Nije zaboravljen niti kultni film „Uzavreli grad“ Veljka Bulajića, akteri predstave, paralelno s projekcijom nekih od filmskih scena, preuzimaju tih filmskih junaka i odmah ih igraju na pozornici, u realnom vremenu – prošlost oživljava ovdje i sada, „Moja fabrika“ postaje opće mjesto vlastite prošlosti i historije jednog grada, zemlje, podneblja.

Predstava Selme Spahić i suradnika, uz izuzetno motivirani i nadahnuti glumački ansambl: Adis Mehanović, Anđela Ilić, Benjamin Bajramović, Lana Delić, Miki Trifunov, Miroljub Mijatović, Nusmir Muharemović, Predrag Jokanović, Sabina Kulenović, Saša Handžić, Selma Mehanović, Siniša Vidović, Snežana Vidović i Zlatan Školjić – ne ispuštaju ništa iz vida, ništa nije prepušteno slučaju, sve je precizno posloženo i montirano u toj širokoj fresco slikariji jednog vremena, doba, ljudi i običaja. Možda će na trenutak, osobito gledateljima koji su živjeli u tim ne baš davnim vremenima, pogodovati taj dašak sentimentalnosti, nostalgije, ta koprena sjete i čežnje za nečim prohujalim i nama bitnim i važnim segmentom tadašnjeg bivstvovanja.

A možda nas „Moja fabrika“ nas iznenadi spoznajom kako smo tako dugo mogli živjeti unutar te utopije, kako je nismo prije razotkrili, i krenuli nekim drugim putem. Predstava završava nimalo optimistično, sred nekog apokaliptičnog pejzaža, pustoši i beznađa – da li je to, moguće je da se zapitamo, taj drugi, toliko žuđeni put koji smo oduvijek tražili, a na čijem tragu, sada, nakon privatizacija, tranzicija i prodora „liberalnog“ kapitalizma, kada postajemo neodvojivi dio globalnog svjetskog sustava, a zapravo samo mali kotačić u mehanizmu kojeg niti razumijemo niti nam donosi nešto dobro, živimo i trajemo? Začudna je to i uznemirujuća kazališna storija kojom je na dostojan način okončan natjecateljski program 34. Susreta pozorišta / kazališta u Brčkom.

Piše: Mladen Bićanić