Južnoslovenski, prvenstveno, filmski glumac Slavko Štimac je rođen 1960. godine u Konjskom Brdu kraj Perušića. Snimio je preko 60 dugometražnih igranih filmova u kojima je ostvario zapažene uloge. Gluma na filmu je nešto po čemu je Slavko Štimac i prepoznat na južnoslovenskom prostoru. Pored toga Slavko Štimac je u pojedinim razdobljima svoje karijere bio angažovan i na pozornicama Beogradskog dramskog pozorišta, zatim Zvezdara Teatra iz Beograda i Narodnog pozorišta «Sterija» iz Vršca.
Filmsku karijeru je započeo igranjem u gledanim i uspješnim filmovima «Vuk samotnjak» Obrada Gluščevića, «Salaš u Malom Ritu» i «Zimovanje u Jakobsfeldu» Branka Bauera. Kasnije, u zrelijim godinama Slavko Štimac ostvaruje briljantne likove u filmovima Emira Kusturice «Sjećaš li se, Doli Bel» i «Undrerground».
Jedno kraće vrijeme Slavko Štimac je boravio i u SAD gdje je snimio dva filma. U gotovo 45-to godišnjem bavljenju filmom kroz uloge Slavka Štimca može sagledati, bezmalo, cjelokupna istorija južnoslovenskog filma. Filmovi kao Bauerov «Zimovanje u Jakobsfeldu», «Vlak u snijegu» Mate Relje, «Specijalno vaspitanje» i «Turneja» Gorana Markovića, «Dvoboj za južnu prigu» Zdravka Velimirovića, «Ko to tamo peva» Slobodana Šijana, Kusturičini «Sjećas li se Doli Bel» i «Underground», zatim «Igmanski marš» i «Braća po materi» Zdravka Šotre, «Čudo neviđeno» Živka Nikolića, «Varljivo ljeto 68» Gorana Paskaljevića i mnogi drugi su obilježili jednu kinematografiju, a Slavko Štimac svojom glumačkom kreacijom te iste značajnim dijelom učinio bliskim i gledljivim, razumljivim i emotivnim. Zbog toga se s pravom može reči da Slavko Štimac kroz likove koje je tumačio na filmskom platnu pripada cjelokupnoj baštini južnoslovenskog filma kao širem kulturološkom odredištu.
Filmografiju Slavka Štimca čini preko 50 filmskih ostvarenja, i to: «Vuk samotnjak» (1972), «Sutjeska» (1973), «Zimovanje u Jakobsfeldu» (1975), «Salaš u Malom Ritu» (1976) «Vlak u snijegu» (1976), «Gvozdeni krst» (1977), «Specijalno vaspitanje» (1977),. «Dvoboj za južnu prugu» (1978), «Tamo i natrag» (1978), «Tigar» (1978), «Pakleni otok» (1979), «Zimsko ferije» (1979), «Godišnja doba Željke, Višnje i Branke» (1979), «Ko to tamo peva» (1980), «Sjećaš li se Doli Bel» (1981), «Živeti kao sav normalan svet (1982), «Igmanski marš» (1983), «Prijatelji» (1984), «Čudo neviđeno» (1984), «Varljivo leto 68» (1984), «Držanje za vazduh» (1985), «I to će proći» (1985), «Ovni in mamuti» (1985), «Dogodilo se na današnji dan» (1987), «Na putu za Katangu» (1987), «The Mistif Brigade (1987), «Braća po materi» (1988) «Noć u kući moje majke» (1991), «The Hottest Day of the Year» (1991), «Kaži zašto me ostavi» (1993), «Underground» (1995), «Tri letnja dana» (1997), «Oxygen (1999), «The Young Girl and the Monsoon» (1999), «Život je čudo» (2004), «Od danas do sutra» (2006), «Optimisti» (2006), «Konji vrani» (2007), «S.O.S.-Spasite naše duše» (2007), «Bjuik Rivera» (2008), «Turneja» (2008), «Đavolja varoš» (2009), «Točka bez povratka» (2008), «Medeni mesec» (2009), «Koriolan» (2011), «Sve to», (2013), «Die Brucke an Ibar» (2013), «All that Remains» (2015), «Top je bio vreo» (2015), «Golden Fike» (2016) i «Ime: Dobrica, Prezime: Nepoznato» (2016).
Televiziografija Slavka Šitimca obuhvata sljedeće TV serije: «Salaš u Malom Ritu (1975), «Dome slatki dome», «Bila jednom jedna zemlja» (1996) i «Život je čudo» (2006).
Iako je širem auditorijumu poznatiji kao filmski glumac Slavko Štimac je ostvario i uloge u četiri pozorišna komada. Igrao je Slavko Štimac na scenama Beogradskog dramskog pozorišta, zatim Narodnog pozorišta „Sterija“ u Vršcu i u Zvezdara teatru u Beogradu. Na sceni Beogradskog dramskog pozorišta Slavko Štimac je igrao u komadima Semjuela Beketa („Čekajući Godoa“ i Vojislava Jovanovića Maramboa („Naši očevi“). U pozorištu u Vršcu i u Zvezdara teatru Slavko Štimac je igrao u komadima Dušana Kovačevića „Urnebesna tragedija“ i „Klaustrofobična komedija“.
Pomenute pozorišne predstave u kojima je glumačke role imao Slavko Štimac režirali su: Darko Bajić, Tatjana Mandić, Ana Miljanić i Haris Pašović.
Mnogo veća je plejada rediteljskih imena u čijim ostvarenjima je Slavko Štimac igrao na filmskom platnu. Među ostalima režije filmova u kojima je igrao Slavko Štimac potpisuju: Branko Bauer, Stipe Delić, Obrad Gluščević, Petar Krelja, Emir Kusturica, Goran Marković, Goran Paskaljević, Živojin Pavlović, Sem Pekinpo, Miša Radivojević, Mate Relja, Slobodan Šijan, Zdravko Šotra, Vladimoir Tadej, Zdravko Velimirović, i mnogi drugi.
U pozorišinim predstavama Slavko Štimac je igrao značajnim glumasčkim protagonistima kao što su: Ljubomir Bandović, Zoran Cvijanović, Dragan Jovanović, Miodrag Krivokapić, Žarko Laušević, Miki Manojlović, Goran Šušljik, i drugi.
A na filmskom platnu Slavko Štimac je igrao pored već gotovo svih predhodno pomenutih Bandovića, Cvijanovića, Jovanovića, Krivokapića, Lauševića i Manojlovića i sa najznačajnijim imenima južnoslovenskog glumišta kao što su: Mija Aleksić, Slobodan Aligrudić, Neda Arnerić, Petar Banićević, Mira Banjac, Relja Bašić, Aleksandar Berček, Dragan Bjelogrlić, Ljiljana Blagojević, Voja Brajović, Boris Buzančić, Svetozar Cvetković, Bogdan Diklić, Milena Dravić, Bekim Fehmiu, Mira Furlan, Nebojša Glogovac, Emir Hadžihafizbegović, Meto Jovanovski, Mirjana Karanović, Petar Kralj, Branislav Lečić, Olivera Marković, Rade Marković, Dragan Nikolić, Slobodan Perović, Zoran Radmilović, Lazar Ristovski, Ljubiša Samardžić, Sonja Savić, Neda Spasojević, Danilo Stojković, Fabijan Šovagović, Milan Štrljić, Ljuba Tadić, Bora Todorović, Janez Vrhovec, Pavle Vuisić, Bata Živojinović, i mnogi mnogi drugi. Pa bezmlo čitava plejada južnoslovenskog glumišta.
Glumačkim postupcima sastavljanim od niza malih i iznijansiranih zahvata koji djeluju veoma jednostavnim, a izvedenim na veoma uvjerljivi način Slavko Štimac uspijeva da sačuva spontanost i izvjesnu glumačku „naivnost“ izražajnosti, ali i dovoljno koncentrisanosti da ta spontanost ne naruši kulturu glume. Iz Štimčevih kreiranja uloga nastaju delikatno složeni glumački valeri koji se ukrupnjavaju u kolažirane scenske strukture. Glumačke strukture Slavka Štimca se prefinjeno preklapaju, i poput mekih polupropustljivih prozirnih malih membrana štite unutrašnje tkivo uloge i kreacije od raspršivanja njene energetske snage. Na taj način se uspostavlja cjelina njegove glumačke kreacije koja doprinosi i potpunosti projekta u kojem se pojavljuje.
Piše: Srđan Vukadinović