„Svit je okrutan, a meni je najviše tribalo ljubavi. Neko ko će me razumit. Neko koga ću volit i branit prid drugima i kad je u krivu. Neko zeru bogat i zeru lip. Da mogu šnjim živit do kraja života..“ Uvodne su to rečenice prvog od dva monologa što ih ispovijeda Delfa, travarica, nevjesta –…Continue reading Iz ugla Mladena Bićanića: Demoni, vištice, ljubav i mnogo tuge na „Ravnoj ploči„